Ušminkani travnjak zasjao je u punom sjaju, proljetni dan bio je baš takav, ugodan i sunčan, sve je izgledalo kao da su ispunjeni preduvjeti za lijepo nogometno poslijepodne na Gradskom stadionu, jer motiv je bio ogroman, Šibenik je na samo bod minusa… A onda, nakon nepunih 17 minuta – Istra vodi 2-0?!
Naslonio se taj kratki, ali užasavajući fragment utakmice na lošu partiju u Varaždinu, na poraz od Slaven Belupa u posljednjoj domaćoj utakmici, pa je lako bilo odmahnuti rukom i ekspresno otpisati ovu utakmicu. Mnogi od nas to smo i učinili, Istra je izgledala kao “space shuttle”, prezentiravši energiju, tehniku i ubojitost prema naprijed. Lončar je pogodio u 14., pa već u 17. minuti to potvrdio i Valinčić, sve je govorilo da je Gorica na koljenima.
Međutim, tako nisu razmišljali dolje na terenu. Trener Mario Carević otpio je dva gutljaja vode, vratio se uz liniju i nastavio gurati svoje igrače prema naprijed. Još važnije, ni oni nisu odustali, nisu potonuli, svjesno da je pred njima još više od 70 minuta nogometa. I da treba konačno pokazati da ova Gorica zna i može!
Pomoglo je u svemu tome, jako pomoglo, to što je gorički Zagorec Martin Šlogar zablistao već dvije minute potom. Šok nakon dva brzo primljena gola nije još potpuno ni prošao, a Šlogar je primio loptu malo desno iskosa, na 20-ak metara, i fenomenalno pogodio suprotnu malu mrežicu. Pozicija daleko od idealne, ali udarac i snažan i precizan, gol koji nije dozvolio bilo kakve negativne misli.
Novi “šut” energije i samopouzdanja stigao je vrlo brzo, već u 31. minuti. Akcija je bila fenomenalna, počela je od Steenvoordena otraga, nastavili su je Elezi, Halilović i Pajaziti, da bi Mikanović ubacio u sredinu, a tamo Ndockyt pronašao spretnog, a odmah potom i izuzetno sretnog Filipa Čuića. Mladi napadač u svom je desetom nastupu za Goricu zabio prvi gol, okončao akciju koja se priprema na treningu i vratio svoju momčad u rezultatsku ravnotežu.
Bila je u tih prvih 45 minuta Istra nešto bolja momčad kad je riječ o posjedu, čak i prilikama, ali Gorica je na predah otišla potpuno “živa”, opet na nuli, s novim poluvremenom za dokazivanje. U nastavak je Carević krenuo s Majstorovićem umjesto Mikanovića na desnom boku obrane s četvoricom. Steenvorden i Leš ustabilili su se u stoperskom dvojcu nakon teškog početka, Sikošek je odrađivao svoje lijevo, ali Gorica je ovdje tražila novi gol. I potpuni preokret.
Tako su se naši nogometaši i pokazali u drugom poluvremenu, u kojem su izgledali još malo bolje nego u prvom. Protivniku su dozvoljavali puno manje prilika za kreiranje opasnosti, a prema naprijed je Šlogar igrao sjajnu utakmicu, Ndockyt se konstantno nudio, Čuić bespoštedno borio za svaku loptu, a potpora je stizala i iz sredine, od Halilovića, Elezija i Pajazitija, koji je najviše toga kreirao. Promijenila je Gorica i sustav u ovoj utakmici, ostala je u rasporedu 4-2-3-1 i u nastavku, ali Carević je koncima igre uz teren upravljao samo do 74. minute…
Tad je, naime, do klupe Gorice dotrčao sudac Tihomir Pejin. Iz džepa je izvadio crveni karton, pogledao i rukom pokazao prema Carević i poslao trenera Gorice na tribine. Dogodilo se to već drugi put ovoga proljeća, prvi crveni za Cara pamtimo iz domaće utakmice protiv Šibenika. Bila je to, zanimljivo, i posljednja pobjeda Gorice…
Posljednja prije ove, koja je stigla u 81. minuti! Junak se zove Marko Kolar, još jedan gorički Zagorec uzeo je loptu u opasnoj zoni, ušao u kazneni prostor, opalio svom snagom i pogodio malu mrežicu! Baš kao i u Šlogarovu slučaju, pozicija daleko od idealne, ali realizacija vrhunska, pobjednonosna, odlučujuća, nadamo se i presudna za nastavak sezone.
Kad je samo dvije minute kasnije zbog prekršaja na vrlo raspoloženom Majstoroviću isključen bek Istre Marcel Heister, put do pobjede postao je još čišći, jasniji i prohodniji. Carević se živcirao gore na tribinama, smješten iza ozbiljne grupe nedostupnih, među kojima su bili Bralić, Erceg, Krizmanić, Čaić, Vrzić i Krešić, uz njih i Fiolić i Pršir, ali puno je važnije da su se na kraju, kad je konačno odsviran kraj, mogli svi zajedno i zagrliti, proslaviti silno važnu pobjedu.
I spektakularnu pobjedu na kraju, jer ovo je jedna od onih koje se pamte. Dobro, neće baš ući u kategoriju onog “blockbustera” iz proljeća 2023., kad je Mitrović zakucao za konačnih 5-4 u 96. minuti, ali preokret od 0-2 na 3-2, u ovakvom trenutku i ovakvoj situaciji, zaslužuje istaknuto mjesto u riznici goričkih nogometnih uspomena. Jedan preokret, dva crvena, tri lopte u gostujućoj mreži, najmanje nekoliko razloga za uživanje u doživljaju na Gradskom stadionu…
Nova tri boda donijela su bijeg na četiri boda ispred Šibenika, ali i dolazak na samo dva boda od osmoga Osijeka, koji je u kasnijem terminu gostovao u Maksimiru. Nova tri boda donijet će i optimizam, skok u samopouzdanju, vjeru u vlastite mogućnosti, a samim time možda i povećanje izgleda uoči odlaska na Opus Arenu.
