Od klipova kukuruza do Goričke elite!

Slađana Sejfović – „Kod Slađe je najslađe!“

Odlazak kod frizera nije samo običan datum na kalendaru, već trenutak kojem se veselimo iz više razloga. Ponekad je to neposredna priprema pred neko slavlje poput vjenčanja, godišnjice ili poslovnog razgovora, a ponekad nam jednostavno treba malo promjene, odnosno osvježenja.

Tada odlazak frizeru postaje trenutak koji će nas učiniti da se ne samo osjećamo, već i izgledamo kao nova osoba.

Stoga pronalazak dobrog frizera nije odluka koja se donosi „tek toliko“. Potrebno je pronaći osobu koja, osim što dobro barata škarama, odgovara karakterom i u čijem nam je društvu ugodno. Svi znamo kako odlazak frizeru ima gotovo terapeutski učinak. Osjećamo se raspoloženije, svježe i rasterećeno. A često usput saznamo koji novi automobil vozi susjed i čija se sestra (ne)sretno udala.

Struka frizera, naime, nije samo fizički rad, šišanje, farbanje i ono masiranje glave koje svi volimo, nego je i terapeutski razgovor. Frizeri tako postaju iskusni slušatelji, savjetnici, a ponekad i svojevrsni psiholozi.

Kako to izgleda iz perspektive jedne profesionalke, ispričala nam je naša Goričanka Slađana Sejfović, poznatija kao Slađa.

Slađana je završila Srednju strukovnu školu za frizera u Velikoj Gorici, no kaže kako je, praktički otkad zna za sebe, znala da će biti frizerka.

„Oduvijek sam frizirala lutkice, a kad bi mi one dosadile, frizirala bih klipove kukuruza. Napravila sam si instalaciju za frizera, uzela one plastične češljiće, gumice, kopčice i frizirala po cijeli dan.“

Roditelji su joj, kaže, uvijek bili podrška, a smatra da bi se i danas mlade trebalo više poticati na bavljenje strukama.

„Nažalost, sve se manje ljudi odlučuje na određenu struku, a tu će posla uvijek biti. Danas djevojke žele poslove u uredu ili influenserstvo, a podcjenjuju frizeraj, koji nikada neće izumrijeti. Puno ljudi smatra da je ovo samo: uzmeš škare, malo cap-cap, nabaciš farbe, isfeniraš i bok. U stvarnosti je to puno više od običnog rezanja i miksanja boje.“

„Kad vidim kosu, formule idu same od sebe“

Kod bojenja kose, kaže Slađa, znanje kemije je izuzetno važno. Potrebno je znati kako različiti pigmenti reagiraju, kakva je prethodna boja i stanje kose te koliko je kosa oštećena. Tek tada može se procijeniti kako doći do željenog tona, a da se pritom kosa dodatno ne uništi.

„Iskreno, za sebe mogu ponosno reći da me rijetko tko može nadmašiti u bojama. Kada vidim kosu i stanem pred ormar boja, formule idu same od sebe.“

Za ostvarenje kvalitetnog tona, dodaje, važno je prepoznati vrstu i oštećenje kose, boju kože, ali i karakter osobe. Jer nije svaka boja za svakoga.

A Slađa, kaže, uvijek ima i asa u rukavu.

Jedna je djevojka kod nje godinama radila plave pramenove i odjednom ju je „puklo“ na smeđe. Slađana joj je objasnila da se nikako ne farba sama jer je izrazito teško poništiti izbjeljenu kosu. Umjesto smeđe boje mogla bi dobiti zelenu.

Nije ju poslušala.

Ta djevojka sam ja.

Zaista mi je kosa pozelenila! Ali Slađana, „majstorica boja“, rekla mi je da se i to može srediti te mi otkrila jedan trik.

„Operi kosu blagim šamponom, lagano prosuši ručnikom da ostane vlažna i nanesi običan crveni kečap! Dobro umasiraj kečap, počešljaj kosu širokim češljem kako bi sve bilo ravnomjerno raspoređeno te pusti da odstoji 10 do 30 minuta, ovisno o intenzitetu zelenog tona. Temeljito isperi toplom vodom, operi šamponom i regeneratorom da ukloniš miris kečapa i to je to.“

Logika iza toga je jednostavna: izbjeljenoj plavoj kosi, kojoj nedostaje pigmenta, prije tamnjenja treba vratiti crveni pigment kako bi smeđa boja mogla pravilno „sjesti“.

„Isto kao što djevojke znaju otići na bazen friško nakon farbanja i kosa im pozeleni. Najbolji lijek za to je kečap“, kaže Slađa.

„Crvena boja ubija zeleno. To je taj osnovni krug boja. Ali moraš izaći iz školskog okvira i propisa da bi mogao postići nešto spektakularno. Kada me pitaju edukatori čime miješam određene boje pa im kažem, ostanu u čudu, drže se za glavu i šize kako to nije po pravilu. A kada vide finalni rad – ‘Bellissima, bellissima!’ – opet ostanu u čudu, ali ovaj put pozitivnom.“

Kaže kako se frizer u bojama jednostavno mora pronaći i osloboditi.

„Boje se frizeri ne smiju bojati – treba kemijati i miješati boje. Tu se moraš naći i osloboditi, ali moraš imati to i u sebi.“

Najbolji frizeri? „Iz Hrvatske!“

Slađana je prošla brojne edukacije diljem Europe, najviše u Italiji, a surađuje i s Amerikancima koji dolaze na međunarodne summite. No kada smo je pitali odakle dolaze najbolji frizeri, odgovorila je bez zadrške:

„Iz Hrvatske!“

„Oni su svi vrlo dobri govornici, jako dobra teorija, ali kad se ide na praktični dio, mi smo najjači. Kada su nama Talijani rekli: ‘Jao, što feniraš pola sata, to samo malo vrhove i cap-cap’, a kod nas, ako ti frizura ne drži tjedan dana, čuješ komentare poput: ‘Joj, gle, ova mi nije dobro napravila.’ To je tako kod nas i meni to ima smisla.“

Smatra da se drugdje u svijetu ne ulaže toliko truda u samu izvedbu frizure.

„Mi Balkanci, kad smo dobri u nečemu, to se mora vidjeti. Osim toga, stalo nam je do mušterija i njihovih frizura pa se, među ostalim, time i bavimo.“ Kao primjer navodi situaciju kada nekome farbanje u plavo ispadne, prema njenim riječima, „kuruzna, pilić-žuta“.

„Nema nikakve drame i stresa, samo kaže: ‘Joj, pa znate, vaša kosa je tako primila, takav je vaš pigment, dođite za osam dana da napravimo preljev.’ A mi tu prelijevamo osam preljeva ako treba dok ne dobijemo boju koju treba. Ne možemo pustiti mušteriju da ode dok nije zadovoljna, a dok nisam ni ja.“

Od međunarodnih edukacija do “derneka”

Možda hrvatski frizeri nisu uvijek proglašeni najboljima, ali međunarodna okupljanja i suradnje Slađani su donijeli brojna zanimljiva iskustva.

Jednom su, primjerice, imali večeru sa slijepim konobarima.

„Poslužili bi nam večeru u potpunom mraku. Mi smo bili zbunjeni i pitali se kako jesti, kako piti. Kada to vidiš, nije ti svejedno. Dirnulo me, primio me plač i ozbiljnije sam shvatila koliko smo sretni kaj smo zdravi i sposobni za rad.“

A s vedrije strane, uglavnom je neki dernek u pitanju.

„Fešte, muzika i udri!“, kaže naša Slađa.

Hrvatska, kaže, ima i svoju frizersku reprezentaciju. Hrvatska frizerska reprezentacija okuplja najbolje domaće stručnjake i stiliste koji pod nazivom „Majstori ljepote“ predstavljaju hrvatsko frizerstvo na međunarodnim i svjetskim natjecanjima. Organizaciju reprezentacije vodi Ceh frizera i kozmetičara Hrvatske obrtničke komore, a redovito sudjeluju na raznim europskim i svjetskim prvenstvima.

“Salon s kafanicom, muzikom i najboljom atmosferom”

Kaže da voli ljude, voli razgovor i voli stvoriti atmosferu u kojoj se svatko osjeća kao doma. A upravo je to ono što je od početka htjela postići u svom salonu.

„Moj salon je specifičan, nije klasični, normirani salon. Ja sam od početka htjela da izgleda kao dnevni boravak u kojem se ljudi osjećaju opušteno, ugodno i spremno na razgovor. Da se ne ustručavaju kako će sjesti, kaj će reći ili hoće li nešto izaći odavde. Kaj se desi u Staru, ostane u Staru!“

I to je, čini se, formula koja vrijedi za sve. Od susjeda do gradonačelnika.

„Volim opuštene atmosfere, smijeh, zezanciju, kavu, ali i profesionalnu frizuru. Sve je dopušteno osim tračeva. To se postavim odmah na početku odnosa s mušterijama. Ne volim tračanje, uvijek postoje druge teme za razgovor. Vraćamo sreću, vraćamo osmijeh, rješavamo probleme, kosu, boje, frizure, ali za posljedice ne garantiram“, našalila se naša Slađa.

Nakon dnevnog boravka, sljedeći plan je, kaže, malo veći zalogaj.

Frizerski salon s malom „kafanicom“ sa strane, muzikom i bez izlaska.

„I to svi koji me poznaju ne sumnjaju da ću ja to odradit.“

Kad smo već kod „kafanice“, Slađa ima još jednu finesu za otkriti. Ona svira harmoniku!

„U pauzi između klijenata ili dok se razvija boja, mi zasviramo harmoniku! Harmonika mi je bila želja od malena. Krenula sam u osnovnoj školi s klavijaturom kako bih se pripremala za harmoniku, ali životne okolnosti nisu mi dale prostora za to.“

Kasnije su, kaže, došla neka druga vremena.

„Trčiš za životom, za poslom, za karijerom i nisam imala vremena. A sad kad sam se ja skockala s vremenom i poslom, vraćam se na svoje želje.“

Kupila je harmoniku, angažirala edukatore, a zbog sviranja je, nažalost, morala i „cvaknuti“ nokte za koje svi znaju da su dio njezina prepoznatljivog izgleda.

„Imala sam jednog klijenta čiji je prijatelj profesor u glazbenoj školi. Dao mi je njegov kontakt i dogovorili smo edukacije. Još se taj klijent čudio kako sam ga nagovorila na taj pothvat jer je čovjeku harmonika i zabavna glazba daleko od njegovog stila. „Čovjek svira francuske šansone i ne želi imati posla s harmonikom, a tebe sad uči narodnu muziku“, rekao mi je klijent.“

Tako su u salonu krenule njezine edukacije, a ima i profesora iz Beograda s kojim ima online lekcije.

Međutim, harmonika je trenutno na pauzi.

„Morala sam vratit nokte! Klijenti su mi jako tužni kada nemam nokte. Pogotovo kad je u pitanju pranje kose i masaža glave. Znalo se dogoditi da bi došli na vrata salona i odmah pitali: ‘Jesu li tu nokti?’ Također, neki nisu htjeli da im perem kosu kad nemam nokte.“

Za sve ljubitelje masaže glave Slađana je u svoj cjenik zato uvrstila upravo jedan takav tretman.

„Znali su me tražit da produžim pranje i masažu, a skratim šišanje jer, kako kažu, došli su samo zbog toga.“

Frizeri psiholozi

Ponekad je nazovu i jednostavno kažu:

„Ej, Slađo, trebam razgovor.“

Dogovore termin i održe dva-tri sata jadanja.

„Kad netko stekne u tebe povjerenje, zašto čovjeku ne olakšati i poslušati? Ako imaš koji savjet za udijeliti, udijeliš, a ako ne, budeš rame za plakanje. Nije jednostavno, ali ja sam takva i dajem se u to jer i sama smatram da smo mi ljudi stvoreni za razgovor, bez obzira odakle smo i tko smo međusobno.“

I možda upravo tu leži dio odgovora na pitanje zašto se ljudi kod Slađe vraćaju.

„Zbigecana“ od glave do pete

Sve to čini Slađanu jednom zanimljivom osobom koju vrijedi upoznati. Međutim, ono što je definitivno izdvaja od mnoštva jest njezin stil oblačenja.

Slađana nikad ne propušta priliku da bude, kako mi to ovdje kažemo – „zbigecana“.

„To sam ja. Oduvijek volim neobične i otkačene stvari, hodam s perjem na glavi, imam milijun i jednu ‘đinđu’ na sebi, koju netko ne bi nikada spojio. Znam da, ako ne stavim trepavice i nisam našminkana, mene ljudi ne prepoznaju. Ja sam ljudima čudna bez svih tih instalacija, ali nikome nije čudno da hodam po Gorici s perjem na glavi.“

Smatra da njezin izgled ide ruku pod ruku s poslom kojim se bavi.

„Ja sam svojevrsni brend jer kakva sam ja, takav je salon i takva je moja usluga. Ne mogu doći ovdje zgužvana, raščupana i u trenirci. Frizerski salon mora disati pozitivnom i jakom energijom kako bi privukao klijentelu.“

Prisjetila se i jednog događaja s početka karijere, dok je radila u Zagrebu.

Jedna žena nekoliko je puta prošetala ispred salona prije nego što je napokon ušla. Kada je ušla, obratila im se rečenicom koju Slađa pamti i danas: „Jao, sigurno si mislite, lude li žene kaj se šeće ovuda. Stvar je u tome kaj ja nemam određen salon u koji odlazim, nego prvo gledam kako se ponašaju i izgledaju frizerke. Kako će ona pomoći meni ako ne može sebi?“

„Ja tada nisam imala niti 20 godina, a ta mi je rečenica dan-danas u sjećanju“, ispričala je.

Tko je Slađana, tko je Star?

Slađana je frizerka, vlasnica salona, malo frizer, malo zabavljač, malo psiholog, a u slobodno vrijeme harmonikašica.

„Volim svoj posao, volim ljude i očito ne znam raditi ništa normalno. Kad imam slobodno pet minuta, odmorim i zasviram.“

A onda je tu „Star“.

„Star je moja druga polovica. To nije samo frizerski salon, nego mjesto koje sam napravila sa guštom. Da je veselo, opušteno, otkačeno i bez glumatanja. Nastao je iz ljubavi prema friziranju, a postao puno više od toga.“

To je mjesto gdje se dođe po novu frizuru, a ode s boljim raspoloženjem, ispričanom pričom i možda riješenim kojim problemom.

Kako kaže njezin slogan: „Kod Slađe je najslađe!“

„Slađana bez Stara ne bi bila ista, a Star bez Slađane bio bi puno mirniji. Zato se kaže: Star je salon, Slađana energija, a zajedno smo ‘Kod Slađe je najslađe!’“, objasnila je Slađana!

I za kraj?

Škare, boje, muzika, izlasci  i sve to još jednom!