Ako ikad itko igdje napravi Kuću slave velikogoričkog sporta, u njoj će bez ikakve dvojbe svoje mjesto morati imati Igor Panadić. Čovjek koji je godinama bio sinonim za velikogorički rukomet, trener i pedagog koji je odgojio generacije, u noći s petka na subotu posljednji je put zatvorio oči…
Vikend je uvijek bilo njegovo vrijeme, jer bio je sportaš do srži, ali ovaj će vikend u velikogoričkom sportu biti tužan. Kod onih koji su ga poznavali nakon vijesti da je trener Panadić preminuo vrte se slike jedna za drugom. Igor Panadić bio je poseban lik, trener staroga kova, živopisan i drukčiji, često i strog, ali bio je i čovjek s puno topline u srcu. U kojem je posebno mjesto zauzimao rukomet, ali i sport općenito.
Njegovim životnim dijelom mogao bi se označiti ŽRK Udarnik, klub kojeg je 2000. godine osnovao i pokrenuo iz jedne školske sekcije. Nije, naravno, u toj priči bio sam, pomagala je i vrata otvarala profesorica Olga Vađon i drugi, ali ima razloga što smo ga svojevremeno prozvali “Mr. Udarnik”.
Nije bio u klubu već godinama, mučile su ga i godine i bolesti, ali uvijek se zanimao, pratio, komentirao. Jer, znao je da će to zauvijek biti njegov klub. Iz kojega su se očekivano oglasili uz pregršt emocija…
“S neizmjernom tugom i boli javljamo svim našim navijačima, igračicama, bivšim članovima i prijateljima kluba da nas je noćas napustio čovjek bez kojeg povijest kurilovečkog i velikogoričkog ženskog rukometa ne bi bila ista, naš dragi trener Igor Panadić”, objavili su iz kluba, a onda je uslijedio nastavak:
“Igor Panadić nije bio samo trener. Bio je osnivač, vizionar, učitelj i čovjek koji je živio rukomet”
Sredinom 2000. godine, vođen željom da djeci pruži priliku za odrastanje kroz sport, iz školske je sekcije, zajedno s nekolicinom entuzijasta, osnovao Ženski rukometni klub Udarnik. Od prvih treninga na “vrelom betonu” pa sve do povijesnih uspjeha kluba, ugradio je dio sebe u svaku generaciju djevojaka koje su s ponosom nosile dres našeg Kluba.
Kao vrhunski stručnjak, strateg i pedagog vodio je naš klub do povijesnih rezultata i plasmana u Drugu hrvatsku rukometnu ligu. Za svoj dugogodišnji predani rad primio je i Nagradu za životno djelo Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, jedno od najvećih priznanja koje sportski djelatnik našega grada može primiti.
No, ono po čemu ćemo ga najviše pamtiti nisu medalje ni rezultati, već ljudi koje je odgojio. Generacije djevojčica kojima je usadio ljubav prema rukometu, odgovornost, zajedništvo i vjeru u vlastite mogućnosti njegovo su najveće životno djelo.
Dragi naš Treneru, hvala Vam na svakom treningu, svakom savjetu, svakom ohrabrenju i svakom trenutku koji ste nesebično darovali našem klubu. Hvala Vam što ste stvorili ŽRK Udarnik i što ste nas naučili da je rukomet puno više od igre.
U ime uprave, trenera, igračica i svih članova ŽRK Udarnik izražavamo iskrenu i duboku sućut obitelji, rodbini i prijateljima.
O vremenu komemoracije i posljednjem ispraćaju obavijestit ćemo naknadno.
Počivajte u miru Božjem, dragi Treneru…
Vaše mjesto uz teren ostat će prazno, ali Vaše ime, Vaš rad i Vaše nasljeđe živjet će zauvijek u našem klubu i u srcima svih koji su imali čast poznavati Vas.”
Uz sport je Igor Panadić bio vezan i obiteljski, jer sinovi Andrej i Igor također su bili sportaši, i to vrlo ozbiljni sportaši. Andrej Panadić bio je nogometaš Dinama, HSV-a, Igor golman Hrvatskog dragovoljca i još nekih klubova, a danas su obojica treneri. Baš kao što je bio i njihov tata. Trener s velikim T.
U ime velikogoričkog sporta, hvala Vam, Treneru…
