“Nogomet je najveća prevara.”
Takva se rečenica često zavrti u nogometnim razgovorima, u analizama i potragama za objašnjenjima pojedinih situacija, pojava i ishoda. Doista, neke su stvari u svijetu najpopularnije igre na planeti doslovno neobjašnjive, nelogične i(li) besmislene, a opet – dogode se! Kao što se, recimo, i ove nedjelje poslijepodne dogodio poraz Gorice na Poljudu.
Na suncem okupanom Hajdukovom igralištu nogomet je i ovom prilikom prevario samoga sebe, a u domaćem taboru još će si neko vrijeme pokušati objasniti kako su došle do ove i ovakve pobjede. A odgovor je zapravo jednostavan: uz obilatu pomoć sreće, ali i uz sudačke odluke koje se će propitkivati. U najmanju ruku…
Hrabro je i odlučno Gorica ušla u ovu utakmicu, nametnula se posjedom Hajduku od prve sekunde, a prva prilika s bilo koje strane otvorila se u 21. minuti. Slavko Bralić krenuo je u sebi svojstven izlet prema naprijed, na centru izgubio loptu, a Sigur je povukao sve do ulaska u kazneni prostor i uposlio Mlakara. Slovenac je upao u vrh napada umjesto suspendiranog Livaje i već prvu mogućnost pretvorio je u vodstvo Hajduka.
Ali dobro, Gorica je nastavila igrati po svome, i dalje je bila bolja momčad na terenu, a u rezultatski egal vratila se već u 27. minuti. Naravno, samo nakratko… Elezi se izborio za loptu na 22-23 metra od gola, idealno je poslužio Ndockyta, a on je pogodio ispod Lučića. Međutim, javili su se dečki iz VAR sobe, sigurni da tu mora biti nečega spornoga. Nakon opsežne potrage pronašli su dodir Elezijeve ruke i lopte, koju je na otprilike nekoliko centimetra udaljenosti dodirnuo Uremović. Je, lopta je doista dotaknula Elezijevu ruku, ali bez ikakve namjere, bez šanse da je makne u tom dijeliću sekunde…
Nema veze, ruka je, nema gola! Naravno, jer zašto bi bilo drukčije kad je Gorica u pitanju…
Zabila je Gorica još jedanput, u posljednjoj minuti sudačke nadoknade Čuić je sve napravio idealno, zabio od prečke, ali sudac Lovrić nije vidio da je lopta prešla gol-liniju za cijeli metar?! Kad je nekako ipak uspio ustanoviti da je to ipak bilo debelo u golu, sljedeći korak bilo je nacrtati situaciju da to sve skupa bude zaleđe. Tako je i učinjeno, opet nema gola, umjesto nastavka igre slijedi – kraj poluvremena.
Imala je Gorica još i veliku šansu Elezija, imala je i matnu poziciju Mikanovića na otvaranju drugog poluvremena, a Hajduk istovremeno nije imao – ništa! Domaćin je bio u potpuno podređenom položaju, bez ikakve konkretne prilike, bez ikakve naznake da bi se to moglo dogoditi…
A onda se dogodila 68. minuta. Lijevi bek Šimun Hrgović, privremeno na desnom beku, ušao je u sredinu, opalio, pogodio stativu, od koje se lopta odbila u Banićeva leđa i zatim u mrežu goričkoga gola. Više sretno nego spretno, Hajduk je iz druge situacije koju je imao na ovoj utakmici došao do drugoga gola. Nakon svega viđenoga, pogled na semafor i tih 2-0 za Splićane djelovalo je nadrealno. I, ako se to može koristiti u sportu, potpuno nezasluženo.
Ušao je nakon toga i Ante Erceg, koji se našao u novoj dobroj prilici malo potom, a Gorica je konačno zabila – malo prekasno. Martin Šlogar u 92. minuti je došao do lopte za koju se izborio Erceg, opalio snažno ljevicom i zatresao Hajdukovu mrežu. Nažalost, vremena za potpuni povratak nije preostalo dovoljno, Hajduk je uzeo tri boda, a Gorica, mimo svih pravila logike, kući otišla praznih ruku.
