Inkontinencija urina prema Međunarodnom udruženju za kontinenciju definirana je kao bilo koji nevoljni bijeg urina, a predstavlja socijalni i higijenski problem.
Ovisno o težini problema može imati značajan utjecaj na fizičko i psihičko stanje osobe ometajući je u obavljanju svakodnevnih obaveza.
Iako čak do 65% pacijentica zbog inkontinencije izbjegava izlazak iz kuće, 45% javni prijevoz, a 60% spolne odnose, vrlo mali broj žena traži liječničku pomoć. Tako od prvih simptoma do liječenja često prođe i deset godina
Javlja se u žena svih dobnih skupina, ali češće u starijoj dobi te je problem tri puta češći kod žena nego kod muškaraca.
Rizični faktori uključuju stariju dob, pušenje, pretilost, vaginalne porode djece veće težine ili dugotrajne porode. Također i menopauzu, operativne zahvate poput histerektomije, te sve čimbenike koji povećavaju tlak u trbušnoj šupljini (težak fizički rad, nošenje tereta, opstipacija). Pojavu mogu potaknuti i urođene ili stečene abnormalnosti vezivnog tkiva.
Postoje tri glavna tipa urinarne inkontinencije:
Stresna inkontinencija – najčešći oblik (51%), javlja se prilikom kašljanja, kihanja, fizičkog napora ili seksualnog odnosa.
Urgentna inkontinencija – kod 10% pacijentica, karakterizira je iznenadna neodgodiva potreba za mokrenjem.
Miješani tip – 39% slučajeva, kombinacija stresnog i urgentnog oblika.
Prekomjerno aktivan mokraćni mjehur pogađa oko 17% europske populacije starije od 40 godina, uz simptome poput učestalog mokrenja, urgencije i nokturije. Kod žena ovaj problem često utječe i na seksualni život.
Liječenje počinje promjenom životnog stila: izbjegavanje alkohola, kave i kiselih sokova, prestanak pušenja. Izrazito je važna pravilna prehrana, vježbe zdjeličnog dna (Kegelove vježbe), ograničenje unosa tekućine prije spavanja i seksualnog odnosa.
Ako je potrebno, primjenjuju se medicinske metode: elektrostimulacija, pesari, farmakološka terapija, kirurški zahvati. Modernija metoda uključuje lasersku fototerapiju koja jača mišiće i vezivno tkivo. Također postoje i proizvodi za upijanje urina koji pomažu smanjiti nelagodu.
Stručnjaci ističu da neliječena inkontinencija može ozbiljno narušiti socijalni, obiteljski i seksualni život, smanjiti samopouzdanje i dovesti do izolacije. Zato je važno da žene problem prepoznaju i pravovremeno se obrate ginekolozima ili urologu.
