Bio je to, najkraće rečeno, dan koji će nogometna Velika Gorica pamtiti! Događalo se i ranije da je zapadna tribina bila puna, da je atmosfera bila prava nogometna, vatrena, s velikom dozom adrenalina. Međutim, događalo se to gotovo isključivo u sudarima s Dinamom ili Hajdukom, kad su tribine disale za goste.
Ovoga puta priča je bila drukčija. Posebna, puno ljepša.
Više od četiri tisuće ljudi došlo je na utakmicu između Gorice i Varaždina. Ključnu utakmicu, onu u kojoj je padala odluka hoće li Gorica i definitivno osigurati ostanak u ligi. I ljudi su to, konačno, prepoznali. Važnost trenutka, težinu situacije, značaj koji ovaj klub ima za svoj grad. Je, bilo je i ovoga puta gostujućih navijača, cijela jedna skupina, ali ovoga puta stadion u Gorici disao je – gorički!
Bubnjevi su udarali, oni najvjerniji navijači trošili glasnice, a priključivali su se ovoga puta i ostali. Od prve sekunde, od kad je lopta krenula s centra. Brojni Velikogoričani, i oni koji inače slobodno vrijeme najčešće ne provode na našem stadionu, došli su pomoći. I pomogli su. Gorica je uspjela, uvaljala je pet komada u poslijepodnevu za pamćenje i uzela tri boda koja imaju strašan značaj.
Nakon poraza Šibenika od Osijeka u petak, znali smo da je dovoljan i bod, da će taj jedan vrijediti kao 21, ali Željko Sopić i njegovi igrači nisu tako razmišljali. Oni su jurnuli, hrabro i odvažno, a to je još jedanput isplatilo. Već u drugoj minuti pogodio je Merveil Ndockyt, pa onda u 22. i Joey Suk, a da je u jednoj ovakvoj nogometnoj poslastici slučajno ne izostane i drama pobrinuo se Varaždinac Kolarić u 34. minuti, golom za smanjenje na 2-1.
Mijenjao je Sopić u nastavku, pokušao kontrolirati protivnika, ali i tražiti priliku za novi odlazak na plus dva, a to se dogodilo u produkciji dvojice igrača s klupe. Valentino Majstorović prošao je desno u 73. minuti, prebacio na drugu stativu, a tamo je, spreman za spektakularan volej, čekao Toni Fruk. A opet, strepnja je trajala i dalje…
Još točno deset minuta! Ubacivanje iz kornera Matuša Vojtka tad je Matthew Steenvoorden pretvorio u gol za 4-1 i bio je to trenutak kad je bilo jasno:
Gorica je uspjela! Gorica ostaje prvoligaš!
Do kraja smo vidjeli još jedan gol Tonija Fruka, za ogromnih i nevjerojatnih 5-1, a onda i smanjenje gostujućeg igrača Težaka na konačnih 5-2. Vidjeli smo i oduševljenje s posljednjim sudačkim zviždukom, vidjeli smo sinergiju igrača, stožera i tribina, vidjeli smo scene na kakve u ovom gradu, nažalost, ne viđamo dovoljno često.
Ovo je bila emocija, ovo je bio nogomet u punom smislu. I priča s happy endom.
Zaboravimo sve što je iza nas, sve traume i stresove i uživajmo… Gorica je bila i ostala – prva liga!
