Učenici srednjih škola i studenti u pet hrvatskih gradova najavili su za petak, 20. studenoga, cjelodnevni bojkot nastave i predavanja u sklopu inicijative Youth Strike Croatia (Štrajk mladih).
Riječ je o dijelu međunarodnog pokreta koji okuplja mlade diljem Europe pod sloganom „Za našu budućnost, ne njihove ratove”.
Cilj inicijative je upozoriti na probleme koji utječu na životni standard i budućnost mladih. Među zahtjevima su dostupnije i priuštivije stanovanje, smanjenje životnih troškova, kvalitetnije obrazovanje, zdravstvo i znanost, veća ulaganja u javne usluge, ali i demilitarizacija te zaštita okoliša.
Prema najavi organizatora, bojkot bi se trebao održati u Zagrebu, Rijeci, Puli, Zadru i Osijeku, a učenici i studenti pozvani su da umjesto odlaska na nastavu sudjeluju u okupljanjima ispred svojih škola i fakulteta.
No, slažu li se studenti s inicijativom i smatraju li da je bojkot nastave pravi način za upozoravanje na probleme? Razgovarali smo s troje studenata koji imaju različite poglede na najavljeni štrajk.
Patrik s FER-a: „Najlakše se žaliti, bez fokusa na rješavanje problema”
Patrik s Fakulteta elektrotehnike i računarstva ne podržava inicijativu. Smatra kako organizatori previše pozornosti posvećuju isticanju problema, a premalo konkretnim rješenjima.
Osvrnuo se i na zahtjeve za većim izdvajanjima za obrazovanje te kvalitetnijom učeničkom i studentskom prehranom. Smatra da Hrvatska već ima vrlo kvalitetnu studentsku prehranu, možda čak i jednu od najboljih u svijetu.
„Lako je govoriti što ne valja, ali nitko ništa kada treba predložiti neko rješenje. Najlakše se žaliti, bez fokusa na rješavanje problema”, poručuje.
Petra s Algebre: „Problem stanovanja ne tiče se samo studenata”
Petra s Algebre smatra da je problem dostupnosti stanovanja puno širi od studentske populacije. Riječ je, ističe, o problemu na razini cijele države koji se tiče svih građana, a ne isključivo mladih koji studiraju.
Dodaje kako osobno ima plaću veću od većine radnika, a slično je i s njezinim prijateljima, zbog čega smatra da se zahtjev za većim financiranjem ne može jednako promatrati u svim situacijama.
Upitnim smatra i sam naziv, odnosno oblik najavljene akcije. Prema njezinu mišljenju, pravi štrajk trebao bi biti usmjeren protiv države i njezinih propisa, dok se problem visokih cijena najma stanova dijelom odnosi i na odluke samih građana koji stanove iznajmljuju po visokim cijenama.
Kristijan s Ekonomskog fakulteta: „Moramo nešto mijenjati”
Za razliku od Filipa i Petre, Kristijan s Ekonomskog fakulteta smatra da je inicijativa potrebna jer, kako kaže, postoje brojni problemi koje treba početi rješavati. Ipak, priznaje da još nije u potpunosti upoznat s cijelim pokretom te da se ne slaže sa svim prijedlozima organizatora.
Kao jedan od problema ističe zapošljavanje i napredovanje na temelju stranačke pripadnosti, ali i nedovoljnu stručnost pojedinih ministara za resore koje vode. Upozorava i na rast cijena osnovnih namirnica, koji povezuje s velikom ovisnošću Hrvatske o uvozu i nedovoljnom domaćom proizvodnjom.
Kada je riječ o stanovanju, smatra da bi se problem mogao ublažiti većim porezima i naknadama za kratkoročni turistički najam, uz istodobno povećanje potpora iznajmljivačima koji se odluče za dugoročni najam stanova.
S druge strane, ne podržava prijedlog proširenja popisa proizvoda s ograničenim cijenama jer smatra da se time ne rješava uzrok problema. Umjesto toga, trebalo bi ulagati u domaću proizvodnju i povećati nacionalnu samodostatnost.
Kristijan se ne slaže ni s kritikama studentske prehrane i zahtjevima za njezinom većom raznolikošću i nutritivnom kvalitetom. Smatra da treba uzeti u obzir cijenu obroka te upozorava kako bi poboljšanje ponude moglo dovesti i do povećanja troškova. Ipak, ističe da bi slučajeve trovanja hranom u studentskim menzama svakako trebalo svesti na minimum.
Unatoč kritikama pojedinih zahtjeva, smatra da je promjena potrebna i da mladi trebaju ukazivati na probleme koji utječu na njihovu budućnost.
Tri sugovornika, tri različita pogleda na najavljeni štrajk
Razlikuju se pogledi i na probleme s kojima se mladi suočavaju. Dok jedni smatraju da je bojkot nastave način da se njihov glas napokon čuje, drugi upozoravaju da samo isticanje problema nije dovoljno bez konkretnih i provedivih rješenja.
Čini se da se oko jednog ipak mogu složiti – pitanja stanovanja, životnog standarda, obrazovanja i budućnosti mladih zaslužuju pozornost. Ostaje vidjeti koliko će se učenika i studenata odazvati pozivu na štrajk 20. studenoga.
