Nedaleko Hušnjakova brda, na kojem je Dragutin Gorjanović Kramberger pronašao ostatke “pračovjeka”, na stadionu smještenom u okruženju koje se jedino može opisati kao pitoreskno, podno šumovitog brdašca, nogometaši Gorice odradili su posao u srijedu poslijepodne. Četiri dana nakon treće pobjede u nizu došli su i do četvrte zaredom, ovoga puta u Kupu, u šesnaestini finala, a “žrtva” je ovoga puta bio domaći NK Zagorec, lider 3. NL Centar, lige u kojoj su i naši Lukavec i Kurilovec.
– Dobro je što smo rano poveli, to nam je olakšalo posao, ali bila je ovo utakmica kao i svaka druga, s dobrim i manje dobrim detaljima – u jednoj rečenici sažeo je pomoćni trener Mensur Mujdža viđeno u 90 krapinskih minuta.
Travnjak je bio neobično bogat raslinjem, dojam je bio da je trava i ponešto viša od pet dozvoljenih centimetara, ali Gorica je i u takvim uvjetima, u šarenom sastavu, došla do pobjede 2-0 i prolaska među 16 najboljih u lovu na Rabuzinovo sunce. Radošević je na golu mijenjao Banića, u zadnjoj liniji šefovao je kapetan Mario Maloča, uz kojeg je bio 20-godišnji imenjak Matković, dok su bokove držali Munksgaard i Leš. Marko Soldo u sredini terena je čuvao leđa Kapulici i Šroleru, a prema naprijed su napadali Blummel, Jurić i Matavž.
Zagorec ima kvalitetnog trenera u mladom Ivanu Zubiću, ima i vrlo zanimljivog Brazilca Christiana De Souzu, a imao je domaći sastav i ponešto prigoda da zagorča život Gorici. Umjesto toga, naš je prvoligaš poveo u 11. minuti, nakon što je Šroler ubacio iz slobodnjaka, Leš vratio u sredinu, a Matavž proslijedio za strijelca Marija Matkovića. Bio je to prvi nastup mladog Zagrepčanina od prve minute, drugi ukupno u prvoj momčadi Gorice, a prvi gol zabio je iz blizine, doslovno uguravši loptu u mrežu.
– Uvijek je lijepo zabiti prvi gol, ali to je otprilike sve što imam za reći na tu temu – skromno je govorio Matković nakon utakmice koju će, prema svemu sudeći, pamtiti još neko vrijeme.
Imala je Gorica i stativu preko Solde, imao je Zagorec i prečku u završnici prvoga dijela preko Stiperskog, a bilo je i još nešto prilika na obje strane u tih prvih 45 minuta. U nastavak je trener Dinko Jeličić ušao s Lennyjem Ilečićem umjesto Matavža, a razvoj situacije u tih prvih 15-ak minuta drugog dijela doveo je do toga da je strateg Gorice u 59. minuti u igru poslao Pršira, Mrzljaka i Ndockyta. U završnici je ušao i Nikola Vujnović, da bi u 85. minuti upravo on bio čovjek koji je prelomio utakmicu. Ubacivanje je ovoga puta došlo iz kornera, lopta je završila na drugoj vratnici, a tamo je bio 26-godišnji Crnogorac, koji je potpisao svoj drugi gol u sezoni.
Uz manje poteškoće, u izdanju koje se ne može nazvati idealnim, ali i uz odmor za najveći dio prvotimaca, Gorica je tako preskočila prepreku na koju je već naišla prije četiri godine i mjesec dana. Krajem kolovoza 2019. u istoj ovoj fazi Kupa završilo je čak 10-0 za Goricu, tom prilikom na našem stadionu, u situaciji u kojoj se Zagorec prikazao u kudikamo lošijem izdanju nego ove srijede.
– Sve pohvale protivniku, pokazali su da su dobro posloženi i da mogu zaprijetiti, ali nama je važno da smo nastavili svoj pozitivan niz, a da su pritom uspjeli i dati predah nekim važnim igračima. U svemu tome posebno je važno da budemo spremni za subotu i Varaždin, a vjerujem da će tako i biti – govorio je na kraju priče asistent Mujdža.
Šef stručnog stožera Dinko Jeličić upisao je, dakle, i četvrtu pobjedu u četvrtoj utakmici na goričkoj klupi, a Varaždin će biti ogroman izazov. Treće gostovanje u nizu donosi protivnika koji je vrlo kvalitetan i neugodan, ali pokazala je i Gorica da je takva.
Niz ide dalje, neka ni ne stane…
