Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, iako zakoniti način skrbi za starije osobe, sve češće dovode do ozbiljnih posljedica za primatelje uzdržavanja, najčešće starije i nemoćne građane.
Kako Mirovina.hr prenosi, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju uobičajena su praksa u Hrvatskoj kada je riječ o brizi za starije osobe. Međutim, njihova pravna složenost i nedovoljna informiranost starijih građana često dovode do toga da primatelji uzdržavanja izgube imovinu. Ponekad već za života, a nerijetko i bez vlastitog znanja.
Temeljna razlika između ova dva ugovora je značajna, kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, imovina prelazi na uzdržavatelja tek nakon smrti primatelja, dok kod dosmrtnog uzdržavanja, imovina prelazi odmah nakon potpisivanja. Mnogi stariji građani nisu svjesni te razlike, što često rezultira zlouporabama i gubitkom imovine.
Pučka pravobraniteljica u izvješću navodi slučaj 88-godišnje žene koju su, nakon teškog zdravstvenog stanja uzrokovanog COVID-om, kumovi odveli javnom bilježniku pod izlikom da treba potpisati punomoć za prodaju kuće. Umjesto toga, potpisala je darovni ugovor kojim je bez znanja izgubila svu imovinu. Danas živi u izrazito teškim uvjetima, često gladna i psihički slomljena.
Drugi zabilježeni slučaj odnosi se na 86-godišnjakinju koja je pokrenula raskid ugovora o uzdržavanju. Prvostupanjski sudski postupak trajao je četiri godine i četiri mjeseca, dok žalbeni još uvijek nije završen. Unatoč apelima, sudovi nemaju posebne rokove za ovakve predmete, a postupci se vode u okviru redovnog sudovanja, što dodatno otežava položaj starijih osoba.
Zbog sve učestalijih problema, krajem 2023. izmijenjen je Zakon o obveznim odnosima, a od 1. srpnja 2024. uspostavljen je Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Registar vodi Hrvatska javnobilježnička komora, ali nije javan. Uvid u njega imaju samo ovlaštene institucije poput sudova i državnog odvjetništva.
Tijekom 2024. godine pred javnim bilježnicima sklopljeno je 4.584 ugovora o doživotnom i 1.285 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je u Registar upisano ukupno 908 takvih ugovora. Prvi put nakon više godina bilježi se pad broja sklopljenih ugovora.
Ipak, pravobraniteljica upozorava da Registar sam po sebi nije dovoljan. Hrvatska javnobilježnička komora još uvijek nema mogućnost samostalno provjeriti postoje li zabrane za sklapanje ugovora s osobama iz sustava socijalne skrbi, a suradnja s nadležnim ministarstvom nije dovoljno razvijena. Također, naglašava potrebu za daljnjim informiranjem građana, edukacijom javnih bilježnika i učinkovitijom suradnjom institucija.
