Posljednjih nekoliko godina trajala je njegova velika bitka s teškom bolešću, pokušao je sve kako bi odnio pobjedu i “utakmici života”, ali ovog je petka Vjekoslav Kovačić, diljem Turopolja poznat kao Kova, posljednji put sklopio oči… U svojoj 68. godini.
Bio je ugledni poduzetnik, bio je i sportaš i folkloraš, bio je suprug, otac i djed, ali Kova je bio – čuli smo i to više puta u prvim reakcijama na ovu tužnu – jedan od najboljih ljudi kojeg se u našem kraju moglo susresti. Ostavio je nevjerojatan, neizbrisiv trag u životu ovoga grada i cijeloga Turopolja, zato je i tuga koja se proširila svim mogućim krugovima i logična, i razumljiva, i očekivana.
Kova je Mraclinac od glave do pete, omiljen i u svome mjestu, u kojem se rodio 1956. godine. Osnovnu školu pohađao je u svome selu, kasnije i u obližnjoj Vukovini, da bi srednjoškolsko obrazovanje odradio u Zagrebu, gdje je završio strojarsko-tehničku školu. Obrazovanje je nastavio u velikogoričkoj Višoj zrakoplovnoj školi, a od 1980 bio je zaposlenik gradskog komunalnog poduzeća Velkom.
Gotovo cijelo jedno desetljeće proveo je na rukovodećim mjestima u Velkomu, ali usporedno je počeo graditi i vlastiti biznis. Počelo je 1983., otvaranjem obrta za proizvode od metala i plastike, a 1991. posao je narastao i mali obrt se pretvorio u ozbiljnu tvrtku Kova d.o.o., danas prepoznatu u cijeloj Hrvatskoj. Kova je u svojoj firmi proizvodio sprave za dječja igrališta, natpis “Kova d.o.o.” viđamo u svim našim dječjim parkovima, ali to je samo dio onoga što je radio Vjekoslav Kovačić i njegova tvrtka.
Cijela ta poslovna priča krenula je nakon što je okončana ona nogometna, u kojoj stoji da je Vjeko zvani Kova bio – paklen igrač! Počeo je u svom NK Mraclinu, pa vrlo rano otišao u zagrebački Dinamo, gdje je ostao sve do isteka juniorskog staža. Nakon toga je igrao za NK Zagreb, kasnije i za sisački Metalac, a svjedoci vremena kažu kako je riječ o jednom od najboljih nogometaša koje je Turopolje ikad dalo. Nije bio vezan za Radnik ili druge goričke klubove, put ga je vodio nekim drugim smjerovima, ali da će ostati zapamćen i po nogometu, to je potpuno sigurno.
Ostao je lud za nogometom praktički do posljednjeg trenutka. Pratio je i Dinamo i reprezentaciju, ali posebno mjesto u njegovu srcu imala je HNK Gorica, klub kojem je pomagao i uz kojega je bio praktički od prvoga dana. Tu je Kova i ostao svih ovih godina, kao jedan od važnih sponzora, ali i kao jedan od najvećih navijača, veliki prijatelj kluba. Pratio je i seniore, ali znao je i svaki rezultat, juniora, kadeta, pionira… Uostalom, dedinim putem krenuli su i unuci nogometaši, koji treniraju u podmlatku HNK Gorice.
Uz biznis i nogomet, Kova je uživao provoditi vrijeme i uz folklor. Član KUD-a Dučec bio je dugi niz godina, a gotovo 20 godina, od 1999. do 2018., bio je i predsjednik Društva. I to vrlo važan predsjednik, jer Mraclinci će i sami istaknuti da je “u velikoj mjeri dao Dučecu današnji programski oblik”. U njegovu predsjedničkom mandatu KUD Dučec je pokrenuo manifestacije kao što su Dani Sv. Vida, Dučecove spelancije, ali i brojne druge projekte koji su unaprijedili kulturni i društveni život Mraclina.
Uz sve to, još od malena bio je član mraclinskog DVD-a, što će dodatno zaokružiti jedan ionako zaokružen, ispunjen, sadržajem i ostavštinom iznimno bogat život. Najvrijednije od svega toga ipak je oduvijek bila obitelj, za dobrim Kovom tuguju supruga, njihovih četvero djece i brojna unučad… Kao, uostalom, i cijeli njegov Mraclin, kao i cijeli naš kraj, koji će još dugo pamtiti jednog od svojih velikana.
Kova, hvala na svemu i počivajte u miru…
Naslovna fotografija: mraclin.hr
