Već od jutra otvorila su se vrata prostora na adresi Zagrebačka 6, čime je počeo projekt pod nazivom, kako je lijepo pisalo i na plakatima u izlozima, Muzej odbačenih predmeta. Sve je prštalo od neke neobične energije, ljudi su ulazili i izlazili, sa zanimanje se raspitivali o čemu se tu radi, kako mogu sudjelovati… A odgovore na sva pitanja imale su autorice svega ovoga, Irena Boćkai i Ana Katulić.
– Muzej odbačenih predmeta je interdisciplinarni projekt, koji smo pokrenule kolegica Irena Boćkai iz udruge Trećeprostor i ja, ispred obrta Plartforma iz Velike Gorice. To je projekt koji je svoj put počeo prije nekih godinu dana, kad smo ona i ja u nekom ‘brainstormingu’ došle na ideju da bi mogle napraviti nešto ovakvo, ali u tom trenutku nismo imali viziju što točno želimo. Prijavili smo se na nekoliko natječaja i Grad Velika Gorica bio je jedini koji je prepoznao projekt kao vrijedan te ga odlučio sufinancirati. Baš zato smo s projektom i krenuli upravo ovdje, u Velikoj Gorici, a nadamo se da ćemo u budućnosti obići i druge hrvatske gradove – objasnila je Ana, gorička umjetnica, glumica i novinarka.
Ideja nije bila skupiti velik broj predmeta, puno je važnije bilo dovesti u Muzej one predmete koji su drukčiji, posebni, koji imaju neku svoju priču.
– Namjera je u različitim hrvatskim gradovima otvarati Muzej odbačenih predmeta na jedan dan. S jedne strane, to je zanimljivo zato što stanovništvo određenoga grada dobije cjelodnevni sadržaj, koji ima više benefita. Ljudi se mogu uključiti i donirati predmete koje su odlučili odbaciti, s tim da to nije reciklaža ni bilo kakvo smeće, nego predmeti koji su za nas u nekom trenutku života predstavljali određenu emotivnu ili dekorativnu vrijednost. Sad, evo, više ne znamo što bismo s njima i odlučimo ih donirati muzeju. U tom slučaju oni ne gube svoju vrijednost, nego im mi dajemo novu vrijednost, budući da svaki od tih predmeta netko može udomiti – pojasnila je Ana.
Mnogima će možda ovakav koncept biti čudan, neobičan, možda ga i neće potpuno razmijeti, ali upravo taj detalj su djevojke željele i promijeniti svojim drukčijim pogledom na umjetnost.
– Prvi dio dana je interaktivan, s publikom i sugrađanima, koji se aktivno uključuju u sadržaj, predmetima koji su zabavni, ali to je istovremeno i performativno-kulturni sadržaj. U drugom dijelu dana, u 20 sati, otvara se izložba predmeta koje smo prikupili taj dan, uz popratni performans, gdje ćemo Irena i ja, s obzirom na predmete koje smo taj dan zaprimile, ispričati priču o njima, dati publici i taj umjetnički dio. Pokušavamo razviti novu publiku, koja bi trebala prepoznati što je to kultura i umjetnost, da to ne mora biti samo kazališna predstava ili koncert. Kultura i umjetnost mogu biti i nešto što je naizgled svakodnevno, što već postoji. Kao, recimo, Muzej odbačenih predmeta. A onda ih, kroz umjetnost, propitkujemo o vrijednostima koje mi kao ljudski rod ostavljamo iza sebe ili odbacujemo – kazala je Katulić.
U večernjim satima taj je performans i održan, pri čemu su gotovo svi predmeti pronašli svoje nove vlasnike. I crne mokasine, i usna harmonika, i ogledalce, i kuta medicinske sestre, i Arsenova ploča, i CD grupe Nola…
– Muzej je zamišljen kao virtualna stvar, on nema svoju stalnu adresu, uvijek je dostupan na webu, na www.mop.show. Za ovaj muzej ne treba vam ulaznica, u njega možete ući u bilo kojem trenutku dana i noći, vidjeti što se u njemu nudi. A onda, otvaranjem privremenih ureda, aktiviramo lokalno stanovništvo da ga puni. On je cirkularan, predmeti ulaze i udomljavanjem izlaze iz njega – dovršila je svoju priču Ana Katulić.
