Poslije zagrebačkog potresa i korona krize sve veći je interes za selidbu na periferiju, u kuće. Zbog prometne povezanosti sa Zagrebom i obilja zelenih površina brojne mlade obitelji potražile su nove adrese upravo na goričkom području.
– U Veliku Goricu iz Zagreba doselili smo prošle jeseni i jako smo zadovoljni. – ispričala nam je Mirna
– Iako smo u Zagrebu živjeli u predgrađu, ono je za nas postalo nekako tijesno. Muž je ovdje pronašao posao, Zagreb nam je blizu… I ovdje živimo u stanu, ali smo nekako mirniji. Našu jednoipolgodišnju djevojčicu najviše vesele parkovi i druga djeca, a nedavno je krenula i u vrtić.-
Neki mladi svoje obitelji osnovali su u domovima u kojima su i sami odrasli, a djecu odgajaju uz pomoć baki, djedova pa čak i prabaki.
-Muž, beba i ja živimo na katu u kući njegovih roditelja. Imamo svoj mir, a kad nam treba pričuvati dijete uvijek nam je netko pri ruci. Istina, svekrva još nije u penziji, ali gotovo svaki dan nam skuha ručak. To puno znači. – ispričala nam je Dora
Većina mladih, ipak, s određenom rezervom gleda na život blizu baki i djedova jer to utječe na njihovu samostalnost i odgoj djeteta:
– Mužev brat živi sa ženom i djetetom u Zagrebu. Njih dvoje su odlučili da im to više odgovara, a i financijski su u boljem položaju. – nastavlja Dora – Nama, zasad, dok sam ja kod kuće, ovo više odgovara. –
Ines se nikada nije niti odselila iz Velike Gorice, a sa četverogodišnjim sinom, suprugom i psićem živi u kući koju su im prepustili njeni roditelji:
-Moji su odselili na Krk, a muž i ja smo kuću preuredili i renovirali po svom ukusu, još i prije nego što se Marko rodio. Nikad nismo ni pomišljali odseliti odavde. Suprug, doduše, radi u Zagrebu, ali to nije ništa neuobičajeno.-
