Evo, tu je sve počelo, na ovom igralištu, u Šenoinoj… Tu su nas tate obojicu dovodili, tu smo počeli zajedno trčati za loptom. Imali smo četiri godine. Godinu dana poslije prebacili smo se u klub, prvi ja, a dva dana poslije i Štef. I evo nas, zajedno smo dogurali do seniora, čak samo i debitirali na isti dan. Super je ispalo…, priča Zvonimir Josić, 19-godišnji stoper HNK Gorice, koji dan nakon što je upisao seniorski debi.
Ušao je u igru u Varaždinu u 78. minuti, nekih 13 minuta prije nego što je to učinio njegov najbolji prijatelj Stjepan Kučiš. Četiri mjeseca mlađi i otprilike 23 centimetra niži Štef živi dvije ulice dalje, u kvartu.
– Da, živimo stvarno blizu, jako puno vremena provodimo zajedno, a tako je to oduvijek. Na treningu, prije treninga, poslije treninga, baš smo se puno družili i naravno da mi je posebno drago što smo uz sve ostalo i debitirali u istoj utakmici. Zapravo je i nevjerojatno da smo obojica uspjeli od ovog betonskog igrališta doći do ovoga gdje smo danas. A pogotovo je nevjerojatno da se poklopilo da debitiramo isti dan – kaže Stjepan Kučiš, drugi dio ovog mladog dvojca.
Doslovno su odrasli zajedno, jer išli su i u istu osnovnu školu, razred do razreda, a u srednjoj školi u isti razred. Sudbina je htjela da Joske pričeka Štefa s tim debijem.
– Tako nekako ispada. Ovo su mi bile četvrte pripreme sa seniorima, ali nikad ranije nisam došao u priliku da upišem poneku minutu. Očito sam stvarno morao pričekati da Štef dođe u seniore – sa smiješkom kaže Josić.
Njihova priča o nogometu, prijateljstvu i velikim trenucima zabilježena je i u video obliku. Joske i Štef u svom su predstavljanju za klupski kanal ispričali sve o svojim počecima, zajedničkim godinama i prvim seniorskom minutama…
