Nakon nepunih 50 godina svećeništva, od čega je u župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini proveo 37, svima dragi i omiljeni župnik velečasni Đuro Sabolek odlazi u mirovinu.
Inače rodom iz Mađareva gdje je i služio mladu misu, za svećenika je zaređen na blagdan Svetog Petra i Pavla 1975. godine u Rimu. Prije dolaska u Vukovinu, bio je svećenik u Viduševcu. Ne smijemo zaboraviti da je čak tri mandata bio dekan Velikogoričko-odranskog dekanata.
Ako ste mislili da će otići bez pozdrava, neće. Osim što ga ovih dana možete vidjeti na devetnicama, bit će tu i na sam blagdan Velike Gospe, a oproštajnu misu služit će u nedjelju 18. kolovoza u 11:30 sati. Službena primopredaja održat će se u srijedu 21. kolovoza u 16 sati.
Zahtjev za mirovinom zatekao je i Zagrebačku nadbiskupiju, odnosno nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu.
– Kad sam išao nadbiskupu i molio za stanje mira, rekao mi je: „Pa još ti dobro zgledaš.“ Joooj moj biskupe, ali ruke drhte, a koljena klecaju. Gotovo je. Potrošio sam se. – priča nam vlč. Sabolek.
Možda mu se u izgledu ne vidi, ali u glasu mu se svakako čuje. 50 godina biti u svećeničkoj službi nije malo, u nekim slučajevima niti lako.
– Bilo je, što bi ono čovjek rekao, i žulja, ali je bilo i lijepih časova. Hvala Bogu, uspjeli smo napraviti župne stanove, obnovili smo crkvu u Mraclinu i župnu crkvu u Vukovini nakon potresa. Sve se to obnovilo tako da idem jedne mirne savjesti odavde.
Kako nam otkriva, iz Vukovine će u svećenički starački dom sv. Josipa na Kaptolu.
– Jednostavno moja dob života i fizičke mogućnosti traže brigu i skrb. Tamo imamo sve, kompletnu skrb – od obroka, čiste odjeće pa do liječnika, a imam i mogućnost vlastitog mira. To je zajednica od oko 50 svećenika u kojoj svatko ima svoju sobu te zajedničke prostorije.
Prema dekretu, nakon završetka službe, svećenici odlaze – ili kod obitelji ako je imaju ili poput našeg sugovornika u starački dom.
– Nisam ja otišao u mirovinu zato što još mogu, nego odlazim zato što jedva hodam. Mislim da je najrazboritiji izbor odlazak u takvu zajednicu gdje ćemo jedan drugoga razumjeti, biti si međusobna pomoć, podrška, utjeha i ohrabrenje. – dodaje Sabolek.
Osim zdravlja, vlč. Đuro ima samo jednu želju – da se tradicija devetnica nastavi.
– To je divni dar svjedočanstva vjere ovog kraja. Znate, ako netko pješke ide iz Petrovine ili Šćitarjeva svaku večer na misu, pa to je žrtva i to treba poštivati. Dao Bog da bude dobro. – zaključuje Sabolek.
Dragi vlč. Đuro, za kraj Vam možemo samo poželjeti najviše zdravlja i da uživate u stanju mira, odnosno u mirovini.
