Očekivanja su i ovoga puta bila velika, protivnik je djelovao kao da je po mjeri, ali još jedanput nogometaši Gorice su otišli u – debakl! Nakon što su primili pet komada u gostima kod Hajduka, u istome su uspjeli i doma protiv Slaven Belupa, što je definitivno znak da stvari definitivno idu kvragu…
Mario Carević vratio se nakon odrađene suspenzije na svoje mjesto na klupi, a na teren je poslao Josipovića i obranu u sastavu Perić, Filipović, Stevanović, Cvijanović. U sredini je uz Lacouxa krenuo Kavelj, ovoga puta Frigan je ostao na klupi, a ispred njih krenuli su Bogojević, Pavičić i Vrzić u svom tek drugom startu ove sezone. U vrhu napada krenuo je Brodić, dok Ercega nije bilo ni na klupi, kao ni Portugalca Coste.
Zagrijavanje je trajalo nekih 15-ak minuta, u tom razdoblju vidjeli smo pokušaj Bogojevića i opasnu situaciju za goste preko Banovca, no sve je to bilo ništa u usporedbi s onim što je slijedilo. A slijedio je – totalni spektakl!
Krenulo je u 18. minuti, kad je Krušelj ubacio s desne strane, a Ilija Nestorovski skočio je između nekoliko igrača Gorice i glavom pogodio za vodstvo gostiju iz Koprivnice. I, činilo se, za depresiju u domaćem taboru, koju smo vidjeli toliko puta nakon upadanja u minus…
Međutim, ovoga puta dogodilo se baš suprotno. Blitzkrieg koji je slijedio bio je žestok i intenzivan. Prvo je u 21. minuti centaršut slijeva završio u gužvi, da bi lopta došla pred Stefana Perića, a on poravnao rezultat prizemnim udarcem s ruba kaznenog prostora. Samo četiri minute potom Jakir je pogriješio u obrani Slavena, a s loptom je u čistu šansu odjurio Luka Vrzić. Mirno i elegantno pogodio je za ekspresni preokret i vodstvo Gorice 2-1.
I opet smo pomislili da je to trenutak u kojem će se stvari pokrenuti, ali opet se radilo o optičkoj varci.
Igrala se 35. minuta, naime, kad je razigrani i motivirani Josip Mitrović odigao dupli pas s Markom Dabrom, još jednim bivšim igračem Gorice, a stoper Perić sve je to pratio u svom ritmu. I usamljeni Mitar je naciljao za 2-2.
Već u 41. minuti gosti su opet poveli, jer Nestorovski je na drugoj stativi pronašao Banovca, koji je pogodio za 3-2. Zastavica je podignuta, označeno je zaleđe, ali iz VAR sobe je malo potom stigla informacija kako zaleđa nema.
Bilo je, međutim, još dovoljno vremena za novo izjednačenje i za završni čin jednog od najluđih poluvremena u povijesti HNL-a. Cvijanović je u četvrtoj minuti nadoknade ubacio iz slobodnjaka, sjajno je pogodio Dušana Stevanovića, koji je glavom preusmjerio loptu u mrežu za 3-3. Opet se provjeravalo zaleđe, opet se to otegnulo, ali gol je na kraju priznat.
Uz šest golova, vidjeli su u tih nevjerojatnih 45 minuta i gomilu napetosti, tenzija, prigovora neuvjerljivom sucu Pavlešiću s obje strane, ali u svemu tome nije ni njemu bilo jednostavno držati kontrolu.
U nastavak su i jedni i drugi ušli s istim sastavima, a jednak je ostao i intenzitet, broj prigovora i negodovanja… A prvi sljedeći gol vidjeli smo u 65. minuti, i to iz penala koji se dogodio čak šest minuta prije toga. Toliko se u VAR sobi gledao duel Banovca i Bogojevića, da bi sudac Pavlešić nakon pregleda snimke pokazao na bijelu točku. Nestorovski je bio miran, Slaven Belupo poveo je 4-3…
Pokušao je Carević odgovoriti s trostrukom izmjenom, a Gorica je krenula dominirati. Opasnosti pred golom gostiju bile su sve češće kako se bližio kraj susreta, ali sve je to i ovoga puta, kao i toliko puta dosad, ostalo nedorečeno. I nedovoljno konkretno, ubojito, lucidno, efikasno.
Mini prilika da se tu nešto napravi pojavila se u 89. minuti, kad je ova luda utakmica dobila ono što joj je još nedostajalo – crveni karton! Dobio ga je branič gostiju Dominik Kovačić, a nada je još živjela i kad je četvrti sudac podigao sedam minuta sudačke nadoknade. Nažalost, nije se dogodilo ništa dobro…
U četvrtoj minuti nadokande, naime, Caimacov je ubio sve nade i sav optimizam, Slaven Belupo je sa čovjekom manje zabio i peti gol (?!), dokazavši tako da je puno lakše u gostima kod Gorice nego, recimo, u gostima kod Mladosti Ždralova.
I nije to na kraju bio samo novi poraz Gorice, koja iz utakmice u utakmicu tone sve dublje, bio je to poraz koji pali sve moguće alarme. I sad je, ako to nije bio slučaj i bitno ranije, zaista došlo vrijeme za paniku… Ovo nije dobro.
