29-ogodišnji Matija Katulić iz Buševca, inače knjižničar po struci prije tri se godine intenzivnije počeo baviti obradom drveta. Iako je i dan danas to ostalo na razini malo aktivnijeg hobija, Matija bi, kaže, volio da mu to u budućnosti bude posao od kojeg bi mogao živjeti. – Počelo je od želje da sam izradim nešto, rukama. Prvi predmet koji sam napravio bio je stalak za gitaru, potom polica za knjige, a zatim je na red došla mama koja je dobila dasku za peglanje.- priča Matija koji je trenutno zaposlen u knjižnici jednog zagrebačkog fakulteta.
Svaki novi projekt novo je iskustvo, pa tako pomalo popunjava i svoju radonicu s alatom jer mu, kaže, za svaki projekt treba nešto novo. Najdraži predmet mu je unikatni drveni sat kojeg je izradio kao poklon za svoju djevojku.
-Ideja je da sat imitira policu s knjigama te se na taj način uklopi u interijer. Svaka „knjiga“ dobila je svoj jedinstveni hrbat, kako bi što vjernije predstavljala pravu knjigu, priča Matija, koji je, među ostalim, izradio i kuhinjski stol, kao i seriju polica u kombinaciji drva i vodovodnih cijevi.
– Kombinacijom materijala koji možda nisu prvobitno namijenjeni za tu svrhu dobiven je moderan, a opet funkcionalan izgled police. One su minimalističke pa se tako povlače iz prvog plana i prepuštaju ga stvarima koje na njih odložimo. – priča dalje ovaj mladi Turopoljac. Iako mu je prvobitna zamisao bila udahnuti novi život već postojećem drvetu, reciklirati ga, Matiji nije strana ni restauracija drugačijih, starih predmeta, pa je tako do sad obnovio i dva stara bicikla od kojih je jedan pripadao njegovom djedu, star više od 50 godina. Iako mnogo vremena posvećuje svom hobiju, Matija još nije krenuo u komercijalnu prodaju, a predmeti koji izlaze iz njegove radionice najčešće su pokloni dragim osobama. Dosadašnje proizvode sramežljivo izlaže tek na Facebook stranici Trgovina Makak, ali ideja za budućnost ipak ne manjka. U planu mu je izraditi neobične lampe i osvjetljenja u kojima će također koristiti reciklirane materijale.
-Shvatio sam da je to hobi koji me zaista ispunjava. Nažalost marketing i prodaja ipak su drugačiji vid djelovanja od stvaranja, te bi se tome tek trebao okrenuti. Nema ništa ljepše od mirisa drvne prašine i zapravo se veselim svakom trenutku samoće, kad se mentalno odmaram, a ruke rade novo djelo.- završava svoju priču ovaj pomalo samozatajni mladi umjetnik kojem želimo još puno kreativnih radova.
