S pjesmom na usnama, molitvom u mislima te svojim najmilijima na srcu mnogi su Velikogoričani u subotu 5.rujna rano ujutro u 5 sati krenuli na 24. zahvalno zavjetno hodočašće u Mariju Bistricu. Iako je kiša omela mnoge koji su planirali na hodočašće, oni najhrabriji ipak su se odlučili i ove godine propješačiti 40-ak kilometara. Sve je krenulo još 1991.godine kada je nekolicina Velikogoričana predvođena pokojnim vlč. Josipom Frkinom krenula put Marije Bistrice kako bi Majci Božjoj zahvalili što Velika Gorica nije stradala u Domovinskom ratu, od tada do danas svake godine prve subote u rujnu kreće se na zavjetno hodočašće, no svatko sa svojim zavjetima.
I ove godine bilo je tu hodočasnika svih uzrasta, prva postaja, nakon dva sata hoda, bila je u Ščitarjevu gdje su se mještani ponovno potrudili pripremiti doručak i okrjepu za hodočasnike. Bilo je tu ponovno svega i svačega od domaće kajgane, krafni i kolača do rakije za one najhrabrije, sve kako bi se što lakše prošao dug put do Marije Bistrice. Hodočasnike je i ove godine pratila policija, hitna, ali i VG Taxi, vozilo HVIDRE i DVD-a Velika Gorica koji su bili tu za iznemogle hodočasnike. Nakon cjelodnevnog hoda prvi hodočasnici u svetište Majci Božjoj Bistričkoj počeli su pristizati već oko 15 sati, a do 18 sati i početka svete Mise stigli su svi koji su na put i krenuli. Svetu Misu na crkvi na otvorenom u Mariji Bistrici predvodio je monsinjor Mijo Gorski koji se u svojoj propovjedio dotaknuo brige za stare, nemogne i potlačene, govorio je o društvenoj nejednakosti te međugeneracijskoj solidarnosti.
Na kraju svete mise vlč. Norbert Ivan Koprivec, koji je i predvodio kolonu hodočasnika iz Velike Gorice, zahvalio se svim hodočasnicima, volonterima i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da 24. zavjetno hodočašće prođe u najboljem mogućem redu.
