Cijeli studeni smo bili navučeni na priču oko brade/brkova i puštali smo dlake da rastu na sve strane. Više nije in imati dlake osim na licu, kad je u pitanju muška populacija, no i te dlake će kad tad biti odložene na kročilištu povijesti kad se modna, porno, manekenska i druge industrije odluče da ženama više prija lik muškarca twink – dečkića nego bradatog i grubog drvosječe. Kako god ova priča oko dlaka završila, movember nas je sve naučio da prevencija raka prostate ili kako se puristički kod nas kaže kestenjače, ne smije stati samo na jednom mjesecu. Tako smo ususret djedu s ogromnom bradom i mi pustili svoju, a u mjesecu žena niže od pupka se češali da bi samokontrolom otkrili jel sve uredu s malim igračima dolje; naravno, u tuš kabini kako i doliči svakom kulturnom muškarcu.
Nekako mi jedino pada na pamet ovu rečenicu ostvariti s početkom zaboga živimo u 21. stoljeću, no nisam veliki ljubitelj ljudi koji često rabe tu frazu. Sklon sam mišljenju, da svodnici ove fraze su osobe koje poližu teglu kad iz nje žlicom izvade med za čaj; da uvijek imaju isfuranu foru diši malo kad si kod njih na večeri ili da su baš oni onaj ujak ili tetak u obitelji, s kojim veći dio pokvarene familije ne razgovara. No, kad vidim da u muškoj populaciji Hrvata samo su negativni trendovi u porastu, a natalitet u padu – što mi preostaje nego duboko uzdahnuti nad sudbinom prokreativnih mužjaka Hrvata i reći u kojem mi to stoljeću živimo. Nije istina da preveliku ulogu u natalitetnoj putanji igra muška čežnja za što više i više za što češće, koliko putanja u padu kreditne sposobnosti jadnog radnika i porezna politika vladajućih sretnika. A i ono malo zdravih nam muškaraca nije dovoljno dobro educirano kad je spolnost u pitanju.
Sve što se obilježava na međunarodnom platou, a ima veze s muškarcima vuče svoju genezu upravo iz spolnosti. Nabrojimo samo neke: dan očeva, movember i brkovi, svijest o raku testisa ili počešati… ipak bogobojazni narod hrvatski je skrušeno odlučio da u školama je blasfemično govoriti o spolnosti, kao kad majka svom čedu kaže da okrene glavu pri soft porn sceni u filmu. Broj HIV-om zaraženih osoba u našoj domovini u zadnjih sedam godina je sa 732 (2008.) porastao na 1321 do 2015. I upravo ta lenta prvaka pripada muškarcima. Statistike su neumoljive i kažu da su gay ljudi slaba karika te lente, no ima tu i očeva, muževa i možda pokoji klerik. Neće me nitko uvjeriti da prpošni muž svoje žene, ne zagrli prisnije svog frenda ili kolegu s kampiranja. Nisam tu da previše ulazim u anal(ize) muških odnosa, koliko da iskažem zabrinutost s kojom započinjemo ovo bajkovito i čarobno prosinačko vrijeme. Edukacija je od prevelike važnosti. Skidanje stigmi s ljudi koji čine naše bogatstvo u svojoj različitosti, humano je iskazivanje poštovanja prema samima sebi.
Ljubav nam neće pobjeći, ona će nas naći kad budemo zreli za nju. Život nam neće nestati, samo životna energija će se u nešto novo i bogatije pretvoriti…
Kad ti se sljedeći put poslože stvari i vidi vraga druga strana je malo u depresiji, ranjiva ili pod utjecajem blagih droga pa si sladak i savršen; možda pripita i slabe prosudbene sposobnosti… sjeti se da u novčaniku imaš tu zaštitu koju grčevito čuvaš od drugog srednjeg. Izvadi je i prije nego pomisliš biti frajer, navuci na ono bradato i počešano pa smanji statistiku i budi dio putanje u padu s jakom potencijom zdravog odnosa.
Cheers.
