U današnje vrijeme svi se nešto bojimo napraviti neki novi korak u životu. Bojimo se promijeniti posao, bojimo se prekinute loše veze u kojima smo, bojimo se otkantati iz svog života ljude koji nam crpe energiju. Sve to iz razloga što nemamo garanciju da ćemo naći novi posao ili da će na tom poslu biti bolje, da ćemo naći novog partnera/partnericu i da će biti bolji/bolja, da nećemo naći nove prijatelje.
E sad, kad bi imali garanciju za sve to, bismo li ipak napravili promjenu?
Osobno mislim da većina ne bi, jer nam je lakše kukati i žaliti se, privlačiti pažnju na sebe, nego napraviti neki konkretan potez u životu i vidjeti što će se dogoditi.
Osobno vjerujem da dobro privlači dobro, a depra privlači još veću depru. To je meni logično.
Nisam osoba koja gledam na život kroz roza naočale, ali duboko vjerujem da u svakom od nas postoji dobro. Upoznala sam puno ljudi, ali ne mogu reći da više od njih 10 poznajem. Možda je to dobro, a možda i nije. Osobno sam kao slikovnica. Možete me pročitati na prvu, lajava sam i ništa ne skrivam. Nisam od onih koji te tapšu dok sam pred tobom, a kad te nema raspalim po tebi. Nisam takva zato što znam da se sva kad-tad sazna. I sazna se. Stvarno. Ponekad nakon dva dana, a ponekad nakon deset i više godina.
A sazna se zato što istina uvijek mora pokazati svoje lice. I to je ono što meni daje snagu u svemu lošem što mi se događa u životu.

Nije lako napraviti korak u novom smjeru. Nije lako reći partneru nešto što mu nikad prije nisi rekao, ali dođe vrijeme kad se te neke stvari moraju reći jer emocije koje se talože u glavi pretvaraju se u čudovišta koja vjerujte mi postanu puno manja kad ih prebacite preko jezika.
Ne, nitko vam ne može garantirati da ćete raditi posao za koji ste se školovali.
Ne, nitko vam ne može garantirati da ćete se vjenčati sa ljubavi svog života.
Ne, nitko vam ne može garantirati da ćete živjeti život kakav ste sanjali od kad ste počeli razmišljati o njemu.
Ne, nitko vam ne može garantirati život bez boli, život prepun sreće i ljubavi.
Život ne daje garanciju.
Život te uči kako se nositi sa izazovima.
Život te uči da nemaš vremena. Vrijeme je jedino što ne možeš vratiti, ispraviti, pokušati ponoviti. Sve ostalo možeš.
Zato umjesto da živiš život očekujući da će netko drugi umjesto tebe završiti školu, naučiti voziti motor, reći ljubavi tvog života da je ona baš to, maknuti sve koji smetaju i imati hrabrosti pogledati svakog u oči i reći mu što ga ide, učini to sam.
Malo motivacije svima nama u ovo proljetno doba nikako nije na odmet.
Zato vas podsjećam da vrijeme nemilice juri i da nikad nije kasno da ostvarite svoje snove.
Voli vas vaša Nevena
