Sutra je Badnjak, dan pred Božić. Brzo je došao taj dan, kad računam da je godina došla kraju. Kako vrijeme leti… možda brže godine prolaze što smo stariji. Nekako zima je s godinama jača, ljeta su nesnosna, hladovina ispod drveća slabija i živci tanji. Sve je to igra života u kojoj čovjek uvijek pomalo kaska u zaostatku.
Baš ta riječ zaostatak ili u zaostatku svojstvena je meni. Vjerojatno samo ja imam takav dojam, no kako nas uče psiholozi i tanke knjižice samopomoći pred sve odluke ili na kraju godine, staviti sve na papir pa vidjeti. Neću danas donositi novogodišnje odluke niti ću se osvrnuti na prošlu godinu, al’ imam baš jak dojam zaostatka…
Obaviti kupovinu.
Ponovit ću scenarij s kojim sam osvojio božićni Oscar u filmu Samac u stanu. Dok većina ima sve u stanu počišćeno i kupljeno, ja se probijam kroz gužvu grada. Dolazim u trgovinu i histerično trčim od police do police. Sve za doručak. Sok. Vino. Meso i povrće. Kolače – suhi što mogu stajati. Tako mi glase natuknice u mobitelu i tražim i tražim po ladicama, sa nekom žgaravicom u trbuhu. Stojim ispred blagajne nakon 45 minuta užurbanog hodanja i mislim se kako me trgovkinje koje moraju raditi baš danas – redom sve supruge i majke – iz dubine duše preziru. Želim vam sretan Božić, ugodan vam dan. Scenarij samca i jadnika u glavnoj ulozi najnovijeg filma Blagdan i jedan muškarac.
Čistiti stan – generalno pred blagdan
Davno mi je frendica, inače psihijatrica, rekla da sam čudan. Svoje raspoloženje i ono stanje u meni tako jako preslikam na svoj stan. Kad sam nezadovoljan i deprimiran, stan je u totalnom kaosu. Posuđe stoji neoprano, čarape kraj vrata dnevnog boravka, rublje nabacano na radni stol koje čeka peglu, a krevet kao životinjska blagovaonica. Dođu dani kad si kažem danas generalno čistim, i na kraju nakon radnog dana samo se bacim u krevet, a hlače kraj kreveta dok se ne probudim i krenu one jutarnje rutine. No, Badnjak je – trebam sve generalno počistiti jer MORAM. Taj osjećaj morati, kao mač nad glavom stoji ne samo ženama nego i nama muškarcima pred blagdane. Moram kupiti. Moram počistiti. Moram generalno počistiti. Moram poslati čestitke. Moram … moram … moram! Previše je očekivanja, previše je onih naučenih očekivanja koje nam nameće društvo, naša kultura i mi sami sebi uz strah i frazi što će drugi reći. Krenut ću sigurno kao i prošle godine od kupaonice, a stati negdje kod hladnjaka s krpom u ruci i završiti opet kao glavni glumac filma Muškarac – spremačica za blagdane. Stan, dalje u neredu a ja tako siguran da sam dao sve od sebe.
Ukrasi – treba okiti stan, blagdan je
Mjesec dana je već kako planiram otići u IKEU. Lajkao sam među prvima njihovu objavu da su na popustu blagdanski ukrasi za stan. Idilično sam zamišljao kako na ulaznim vratima visi mali i bucmasti Djed Božićnjak, možda neki anđelčić … idilično me dočekuje svaki put kad dolazim doma, i podsjeća na neku toplinu i blagdanski duh. Maštao sam kako u stanu svjetlucaju svijeće … no, nisam stigao – moj zaostatak broj dva … ne, broj tri; čišćenje je bilo dva. Sterilna soba, akromatskih boja (to su bijela, crna i siva) previše je hladna za blagdane. Iako mislim da jesam, svake godine se uvjerim da nisam tip koji nosi džemper crveno – zelene boje oslikan pahuljicama i rumenog Djeda Božićnjaka. A ukrasi, može i ove godine bez njih. Ako se potrudim i popijem koju čašu više vina na sam Božić, toplina će i ugođaj biti jači definitivno. Našao sam se u kao glavni glumac u još jednom filmu Samac u kući.
Dragi moji, ovaj Božić sigurno će proći kao svaki drugi – pod dekom, uz hrpu filmova čekajući roditeljski paket zamrznute sarme. Odgovarajući na bezbroj uglađenih poruka s najljepšim željama za blagdane poslovnih kolega, poznanika i rodbine s kraja svijeta. Ne moraju trenutni blagdani biti idilični, mogu biti uobičajeni – važno je samo da sebe ne izgubimo u trčanju po trgovinama, sebe u čišćenju stana i slaganju sendviča za božićni doručak. Blagdani nisu idila na vani nego raspoloženje koje vlada u nama iznutra. Ako ste sami, pozovite se nekome u goste – kako god bilo… sretan vam Božić.
