Šok, tuga, nevjerica… Teško je pronaći pravu riječ kojom bi se dovoljno dobro opisao osjećaj koji je ovog tužnog, sumornog petka ujutro obuzeo sportsku Veliku Goricu. Otišao je Darko. Naš Darko. Iznenada, bez najave, bez pozdrava…
Darko Blažinčić bio je jedan od ljudi koji su funkcionirali kao simbol velikogoričkog sporta. Uvijek prisutan, uvijek tu, oduvijek i zauvijek. Čak i sad, kad ga više nema, kad smo ostali bez njega, ostat će tu, među nama, među sportašima, u srcima i mislima. Toliko je volio gorički sport i goričke sportaše da je teško i zamisliti da će dani, mjeseci i godine pred nama prolaziti bez njega. Bez njegove urednosti, pedantnosti i vojničke discipline, bez njegovih poštapalica… Bez našeg Darka.
Nažalost, morat ćemo dalje bez njega. I tek ćemo sutra, preksutra i u svim sljedećim danima shvatiti i uvidjeti koliko je bio vrijedan. Za svoju HNK Goricu, za našu Zajednicu sportskih udruga…
Darko Blažinčić nije bio Velikogoričanin, ali to se odnosi samo na porijeklo. Njegov rodni grad je Prelog, no Velika Gorica odavno je postala njegov dom u punom smislu te riječi. Saživio se s ovom sredinom, davao se za velikogorički sport u svakom mogućem kontekstu, a i otišao je tamo gdje je provodio najviše vremena, na svome radnome mjestu.
Bio je u tadašnjem Udarniku, i trener i klupski djelatnik, da bi u jednom trenutku prešao na Gradski stadion, u urede tadašnjeg Radnika, i krenuo raditi po svome. Iza njega ostala je vojnička karijera, volio se uvijek sjetiti i tih dana, ali mirovinu je posvetio, osim obitelji, dobrobiti velikogoričkog sporta. Bio je čovjek koji je spajao priče o ugašenom Radniku i tek rođenoj Gorici, a uz najdraži klub ostao je u ulozi tehničkog direktora sve do posljednjeg dana.
Kad je riječ o sustavu licenciranja, o svom administraciji vezanoj uz taj dio, bio je jedan od najjačih ljudi u državi. U gomili papira i obrazaca snalazio se bolje nego itko drugi, sve je kod njega išlo kao po špagi, ili se barem maksimalno trudio da bude tako. Sve ono što je drugima bilo neshvatljivo, komplicirano ili teško, njemu je najčešće bilo lako. Je, znao se nekad i požaliti, znao je gunđati, ali lako je i u tim trenucima bilo izmamiti mu osmijeh ponekom šalom, jer Darko je obožavao ono što je radio.
Takav kakav je bio, odabran je da u Zajednici sportskih udruga, na mjestu tajnika, zamjeni pokojnog Davora Štubana, koji nas je napustio prije nekoliko godina, i tek se tu moglo vidjeti koliko je vrijedno i važno imati takve ljude. I u Zajednici se sve radilo na njegov način, vojnički uredno i pedantno, nosio se s pritiscima i izazovima najbolje što je mogao, zadužio je velikogorički sport na mali milijun načina i kroz tu funkciju…
A onda je, jednog tužnog petka, sve stalo…
“Jutros nas je dočekala vijest koju nitko od nas nije želio čuti. Napustio nas je naš Darko”, objavili su iz njegove HNK Gorice.
“Teško je u nekoliko rečenica opisati koliko je Darko Blažinčić značio HNK Gorici i cijeloj velikogoričkoj sportskoj obitelji. Više od četvrt stoljeća bio je dio velikogoričkog nogometa – od Udarnika i Radnika pa sve do HNK Gorice. Godinama je bio naš tehnički direktor, čovjek koji je znao svaki kutak kluba, svaki teren, svaki problem i uvijek tražio način da ga riješi.
Ali Darko nikada nije bio samo funkcija.
Bio je čovjek kluba.
Bio je čovjek sporta.
Bio je čovjek ljudi.
Za njega HNK Gorica nije bila samo posao. Bila je, kako je i sam jednom rekao, njegova druga obitelj. I upravo ćemo ga takvog pamtiti – kao čovjeka koji je bio tu. Uvijek. Od ranog jutra do kasnih večernjih sati, za klub, za sport, za Veliku Goricu i za ljude kojima je pomagao.
Velikogorički sport bez Darka više neće biti isti.
Ostat će iza njega brojni ljudi kojima je pomogao, generacije sportaša, prijateljstva, uspomene, utakmice, turniri i bezbroj priča koje će se još dugo prepričavati.
A nama će najviše nedostajati onaj Darko kojeg smo svakodnevno susretali u klubu. Njegova prisutnost. Njegov glas. Njegova energija. I ono poznato – da će se nekako već riješiti.
Dragi Darko, hvala ti za sve što si dao našem klubu i našem gradu. Hvala ti što si bio dio naše obitelji.
Počivaj u miru.
Obitelji i svim njegovim najbližima izražavamo iskrenu i duboku sućut.”
Tim su se riječima i rečenicama od Darka oprostili iz kluba kojeg je smatrao svojom obitelji i sasvim sigurno bi bio izuzetno ponosan da može pročitati retke ispisane njemu u čast. Kao što bi se ozbiljno lice brzo raširilo u smiješak kad bi znao koliko je od jutros odrađeno poziva, koliko je došlo poruka, koliko je ljudi pustilo suzu…
Hvala ti, dragi prijatelju, na svemu što si dao velikogoričkom nogometu i velikogoričkom sportu općenito. Pamtit ćemo te, dragi Darko, pričat ćemo o tebi, čuvat ćemo te u srcu… A ti mirno spavaj.
