In memoriam prof. Mirjana Hrenković

31.8 .2019.
Dan je počeo prekrasno , javili su se hodači koji su krenuli prema Mariji Bistrici, ekipa koja je upijala zadnje zrake sunca na plažama Jadrana , jutarnji kavopije puni dobrog raspoloženja i duhovitosti.
A onda odjednom-šok i nevjerica. U grupu osnovnoškolci generacija 66./67. stiže tužna vijest. Umrla je RASKA. Mobiteli su se užarili, kako?,kada?,još neki dan bili smo s njom, “vidjela sam ju u nedjelju u crkvi” – piše Vera. “Tražila sam ju dan prije povratka u Australiju,ali nije bila doma” -tuguje Jasenka… i kreću sjećanja… uvijek je pitala za svakog od nas. Pratila naše životne putove, u svakom trenutku znala , gdje smo i što je s nama, bila je uistinu naša razredna mama. Svatko od nas pamti neke posebne situacije i zgode. Kada su počela naša razredna okupljanja, radovala se svakom susretu s nama.

I ovoga svibnja veselila se zajedno s nama obilježavajući 45 godina od završetka našeg osnovnoškolskog druženja.

Vedra , nasmijana, puna elana i nitko ne bi rekao da je rođena daleke 1937. godine i da su iza nje mnoge generacije koje je pripremila i odaslala u život.

Draga naša razrednice, hvala Vam na svemu što ste nam nesebično darivali tijekom školovanja i svih ovih godina. Pamtit ćemo sve naše susrete, sjećat se svih Vaših riječi i savjeta i biti ponosni što ste baš Vi , prof. Mirjana Hrenković, bili naša razrednica. Počivajte u miru Božjem.
S poštovanjem i ljubavlju, Vaš VIII. 1 , 1971-1974.