Cijene osnovnih komunalnih usluga, uključujući struju, grijanje, vodu, hlađenje i odvoz smeća, uvelike variraju diljem Europe, pokazuju podaci iz najnovijeg izvješća Mapping the World’s Prices Deutsche Banke koje prenosi Večernji.hr. Iako svi koristimo iste usluge, ne plaćamo ih ni približno jednako. Dok stanovnici Münchena svaki mjesec izdvajaju 370 eura, u Istanbulu račun jedva prelazi 68 eura.
U izvješću su analizirani podaci za 67 gradova svijeta, a europski gradovi redom dominiraju među najskupljima. U deset najskupljih nalaze se čak tri njemačka grada, München (1.), Frankfurt (3.) i Berlin (4.), s prosječnim računima koji prelaze 330 eura mjesečno za stan od 85 kvadrata. Edinburgh (346 €) i Varšava (327 €) također su pri vrhu ljestvice, dok je London tek na sedmom mjestu s 295 eura. S druge strane, unutar EU-a, najpovoljniji je Helsinki s 115 eura, a slijede Budimpešta i Lisabon sa samo 135 eura.
Zašto su cijene toliko različite? Kao i kod mnogih drugih troškova života, geografski faktor igra ključnu ulogu. Sjeverna i zapadna Europa redovito imaju više cijene – ne samo zbog veće potrošnje energije u hladnijim klimama, već i zbog specifičnih modela tržišnog određivanja cijena, strategija subvencioniranja i razlika u izvorima energije. Istodobno, zemlje srednje i istočne Europe, ali i dijelovi juga, i dalje zadržavaju niže cijene, iako i tamo troškovi rastu.
Rast cijena komunalija zadnjih godina bio je eksplozivan. U razdoblju od 2020. do 2025. najveći porast zabilježen je u Stockholmu, čak 176 %, a slijedi ga Oslo sa 133 %. Varšava je također doživjela skok od 112 %, dok su u Bruxellesu, Birminghamu i Edinburghu poskupljenja iznosila između 93 i 97 %. Njemački gradovi, iako su već bili među najskupljima, doživjeli su rast od oko 50 %. Ipak, postoje iznimke. U Kopenhagenu i Budimpešti cijene su u istom razdoblju pale.
Stvarnu težinu cijene režija najbolje otkriva omjer u odnosu na neto plaću. U Ženevi i Zürichu, gdje prosječne plaće prelaze 7.000 eura, troškovi komunalija predstavljaju svega 3,2 odnosno 3,3 % prihoda. No, situacija se dramatično mijenja u Ateni, gdje prosječne režije čine 18,8 % plaće, te u Varšavi s 17,6 %. Za usporedbu, u većini europskih gradova taj omjer se kreće oko 9 do 10 %.
Plaće su, naravno, ključni faktor u ovoj jednadžbi. Dok Ženevci zarađuju najviše, Istanbullu pripada titula najnižih prosječnih primanja u Europi, svega 855 eura mjesečno. U EU-u najnižu plaću ima Atena, s 1.044 eura.
