Velika Gorica je jedan od gradova koji prednjače kada je riječ o besplatnom javnom prijevozu za sve građane, piše 01Portal. Riječ je o odvažnom i financijski zahtjevnom potezu koji donosi konkretne uštede za tisuće korisnika. U ostatku zemlje, situacija je daleko šarenija, neki nude povlaštene cijene za određene skupine, dok drugi i dalje naplaćuju pune iznose svim korisnicima, uz značajne razlike od grada do grada.
Velika Gorica je prošle godine uvela potpuno besplatan gradski prijevoz na svih 16 linija. Sličan model primijenio je i Slavonski Brod, gdje su nakon uspješnog pilot-projekta krajem 2023. potpisali četverogodišnji ugovor s Terzić bus d.o.o., vrijedan 3,1 milijun eura. Tako je osam gradskih autobusnih linija sada dostupno svima bez ikakve naknade. Ostali veliki gradovi u Hrvatskoj nude djelomične subvencije. U Zagrebu, primjerice, besplatan prijevoz imaju umirovljenici stariji od 65 godina, djeca i mladi do 18 godina te osobe s invaliditetom. Ipak, većina putnika još uvijek plaća, s cijenama koje variraju ovisno o trajanju vožnje i načinu kupnje karte. Polusatna karta kupljena izvan vozila stoji svega 0,53 eura, dok ona noćna doseže gotovo 2 eura. Mjesečni radnički pokaz u Zagrebu stoji 47,78 eura.
U Splitu karta kupljena kod vozača može koštati i do 6 eura, dok mjesečna karta iznosi 30 eura. Rijeka prednjači po cijenama mjesečne karte, gdje radnici izdvajaju i do 48 eura, dok se jednokratna karta za prvu zonu penje do 2,50 eura. Suprotnu krajnost predstavljaju Varaždin i Šibenik, gdje je radnička mjesečna karta dostupna već za 20 eura, a pojedinačna vožnja u Varaždinu stoji samo 0,60 eura, s uključenim presjedanjem. U tim gradovima i umirovljenici i socijalno ugroženi imaju pravo na besplatan prijevoz. Osijek i Pula također imaju snažne subvencijske politike.
U Osijeku je prijevoz za umirovljenike potpuno besplatan, dok Pula pruža besplatan prijevoz učenicima, studentima i umirovljenicima od ove godine. Karlovac, Zadar, Sisak, Šibenik i Dubrovnik uveli su razne oblike pogodnosti za starije, učenike i socijalne slučajeve, no još uvijek većina građana plaća prijevoz, s mjesečnim pokazima koji dosežu i do 115 eura za udaljenije zone, kao u Karlovcu. Kazne za vožnju bez karte također su različite, od simboličnih 6,64 eura u Šibeniku do više od 100 eura u Zagrebu.
Velika Gorica je među rijetkima prepoznala javni prijevoz kao temeljnu javnu uslugu, a ne kao dodatni trošak građanima. Time je Velika Gorica iz statusa prometnog satelita Zagreba zakoračila u ulogu grada koji svojim građanima nudi konkretne i vidljive koristi.
