Bio je igrač nekad slavnog Zagreba, svojevremeno i jedan od najtalentiranijih košarkaša svoje generacije u državi, da bi igračku karijeru nastavio u Slovačkoj, Rumunjskoj i Austriji, a završio na domaćim parketima, u dresu Bosca, ali i Gorice.
Petar Babić (41) upravo je u Velikoj Gorici došao u prvi doticaj sa Zagrebačkom županijom, a veza je postala još snažnija prošlog ljeta, kad je mladi trener preuzeo KK Samobor. Bila je to prva sezona Samoboraca u Premijer ligi, svrstani su odmah u ulogu prvoga kandidata za ispadanje, ali Pero i njegovi igrači napravili su čudo.
Četvrto mjesto u regularnoj sezoni donijelo je Babiću titulu najboljeg trenera sezone, a kad je sezona završila, posvetio se drugom dijelu svoga posla. Pero je, naime, ujedno i izbornik hrvatske U-20 reprezentacije, koja je u lipnju osvojila vrlo dobro sedmo mjesto na Eurobasketu
– Sve ovisi o perspektivi, ja uvijek volim postavljati pred sebe najviše moguće ciljeve, ali mislim da ovoga puta možemo biti zadovoljni. Ostaje žal zbog toga poraza od Francuza u četvrtfinalu, u tijesnoj završnici, bili smo blizu, ali na kraju smo izgubili u produžetku. Velika je razlika u širini klupe na njihovoj strani, a to se i vidjelo u samoj završnici te utakmice. Unatoč tome, vjerujem da smo odradili cijeli taj turnir na zadovoljavajući način, da smo imali fenomenalnu kemiju u momčadi, ali i cijelom stožeru. Atmosfera je bila zaista vrhunska, što me čini posebno sretnim – kaže Pero gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.
Njegova reprezentacija bila je u A diviziji, u društvu najboljih momčadi u Europi, dok su dvije mlađe selekcije, U-16 i U-18, bile u drugom europskom razredu. Ovi drugi su završili na osmome mjestu, a ovi prvi bili su sjajni u Makedoniji, postavši “mali prvaci Europe”, predvođeni izbornikom Roko Ukićem na klupi i njegovim sinom Lukom na parketu.
– Pratio sam U-18 selekciju, bio sam stalno u kontaktu s izbornikom Kraljem i ne bih mu želio biti u koži. Ta je selekcija ispala u četvrtfinalu od Poljske na nevjerojatan način, tricom u zadnjoj sekundi nakon izgubljene lopte, ali to je jedna od utakmica iz kojih se može puno i naučiti. Kako igrači, tako i mi treneri. Neke utakmice izgubiš, ali nema tu vremena za plakanje, puno je važnije rasti kroz sve to i ići dalje s izvučenim poukama – rekao je Babić i nastavio:
– Klinci iz U-16 selekcije igrali su, rekao bih, brutalno. U nekim utakmicama dobivali su po 20 razlike i momčadi iz A divizije, tako da je konačan rezultat bio samo dokaz da se jako dobro radi s tom kategorijom. Apsolutno zasluženo su uzeli tu titulu, ti dečki pokazali su koliko su moćni i talentirani, a Luka Ukić još jedanput je potvrdio o koliko talentiranom igraču se radi.
Talenta u hrvatskoj košarci, uvjeren je Pero Babić, itekako ima.
– Ima talentiranih momaka u sve tri selekcije, ali uvijek se vraćamo na te minute u seniorskoj košarci, na prilike koje će svi ti dečki dobivati ili neće dobivati. Naravno, ključan je dobar rad, jer bez toga je uzaludan sav talent, ali moramo pronaći način da toj djeci damo dovoljno prostora u seniorskoj košarci. Ima tu klinaca koji su maksimalno posvećeni, a to se i vidi, to se vrati prije ili kasnije. Bez predanog rada i posvećenosti košarci nema uspjeha – ne dvoji trener Samobora.
Poslu u Samoboru vratio se i puno prije nego što su krenule pripreme za sezonu koja dolazi. Za početak, vratio se malo unatrag, na prošlu sezonu.
Ponosan sam na sve što smo napravili, budući da smo u sva tri kruga prvenstva bili na pozitivnom omjeru. Priuštio sam si pritom i titulu najboljeg trenera Premijer lige, o čemu odlučuju treneri, a svi znamo kakva su trenerska imena bila u našoj ligi. Imao sam jako mladu momčad, gušt mi je s njima dobivati, ali i gubiti utakmice, jer na taj način oni rastu. Ako treba “poginuti”, radije ću to učiniti s mladim igračima, kojima će to nešto i donijeti u budućnosti – kazao je Babić.
Veza sa Samoborom postoji već dugo.
– Budući da je Kruno Simon igrao tamo, a jako smo si dobri, išao sam ga gledati i bodriti, a kroz to sam upoznao i predsjednika kluba. Kroz naše razgovore predstavio mi je svoju viziju, rekao da ništa ne želi preskakati, da želi mirno i skromno raditi i napredovati, a na kraju smo došli do dogovora da preuzmem momčad. Plan i program mi se svidio, imali smo priliku zatvoriti se u dvoranu i raditi, uz dovoljno termina i prostora, a podrška iz kluba od početka je bila ogromna. Puno mi to znači kao mladom treneru – kaže Babić.
Ove sezone Samobor će biti…
– Nema velikih najava. Idemo korak po korak, uz dodatak Europe, koju smo uspjeli izboriti. Radit ćemo u miru i tišini, bez lupanja nekakvih ambicija, jer svaka momčad ima svoje kvalitete, ali i svoje mane, koje ćemo mi kod protivnika pokušavati iskoristiti – kaže Babić, koji se sjetio i dana u Velikoj Gorici.
– Tu sam upoznao fenomenalne ljude, sjajne suigrače, s kojima danas i surađujem,a i od trenera Sesara mogao sam vidjeti i naučiti puno toga. Sve u svemu, pozitivno iskustvo – rekao je Babić, koji više ne žali za igračkim danima.
– Više me privlači igrati ping pong, padel ili tenis, ali dođe mi i dalje… Pogotovo kad me dečki iznerviraju na treningu, dođe mi da obučem tenisice i krenem igrati. A opet, znam da bi u tom slučaju gotovo sigurno otišao prednji križni ligament, ha, ha. To je iza mene, nemam poteškoća sa zdravljem, pa neka tako i ostane!
