U okviru manifestacije Dani europske baštine kojoj je ove godine tema „Baština za sve“, u kino dvorani POU VG održana je promocija filma Iščemo turopolsko blogo, redateljice Romane Rožić. Podsjetimo kako je film nastao u sklopu dvogodišnjeg projekta „Učimo turopoljski dijalekt“ i doprinos je njegovanju zavičajnih govora turopoljskog dijalekta koji je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro RH od 2017.godine.
– Film je zapravo jedna uvodna lekcija u cijeli projekt. Planiramo snimati i dalje, jer je zamišljeno da snimimo niz kratkih lekcija, na isti način zabavnih, gdje ćemo promovirati osim dijalekta našu kulturnu baštinu, spomenike, krajolike… Planirano je sljedeće godine da se radi na jednom scenariju, a za njega će biti raspisan i natječaj. U zadnjih dvije godine, na provedbi projekta sudjelovalo je više od 200 suradnika – istaknula je autorica Projekta Vesna Župetić, ujedno i savjetnica za kulturu Grada Velika Gorica.
Film je prava mala duhovita krimi priča na turopoljskom dijalektu. U filmu ima vještica, lopova, moguta, nadnaravnih bića, krinolina i lokalnih nošnji, glazbe, prve ljubavi. Scenarij je pisan po abecedi, a uključuje tridesetak drugih turopoljskih riječi i izraza poput, ambrela, blešči, coprnica, buflin, zameriti…
– Sve je počelo tako da smo htjeli popularizirati turopoljski dijalekt koji je dugo vremena na neki način bio sramota, govorilo se kako je on za seljački jezik. No, nedavno je proglašen kulturnim dobrom. I tako smo krenuli u zaštitu malo aktivnijeg očuvanja. Shvatili smo da bi zapravo za popularizaciju bio dobar neki film, a on je uijek dobro sredstvo za širu javnost. Pogotovo za mlade kojima je turopoljski dijalekt postao dalek i stran – objašnjava nam redateljica Rožić te dodaje kako je cijela ova priča i samo snimanje filma bilo jedno predivno iskustvo.
– Vladala je jedna pozitivna atmosfera što je uopće neobjašnjivo. Glumci amateri su bili izvrsni, općenito je bila dobra suradnja sa svim institucijama koje su se uključile. Ja sam oduševljena i nešto je u svemu tome bilo pozitivno, da li zato što je naš dijalekt omiljen ili zato što vlada pandemija koronavirusa pa su ljudi željni druženja i da u nečemu sudjeluju, a možda zato što je to komedija koje svi vole – ispričala nam je svoje dojmove redateljica Rožić.
Scene filma snimane su na atraktivnim, turističko i povijesno zanimljivim i prepoznatljivim lokacijama u Velikoj Gorici, Donjoj Lomnici, Lukavcu i Buševcu, a sudjelovali su brojni glumci volonteri. No, film je imao i jednog profesionalca, glumca Denisa Bosaka.
– Nisam imao problema s dijalektom, iako se dosta razlikuje od mog prirodnog zagorskog kajkavskog. Bilo je odlično glumiti, ekipa je bila super i dobro smo se zabavljali. Stvorili smo nešto što se nadam da će se svima svidjeti. Cijeli ovaj film je jedan prekrasan moment, jer imam neki osjećaj da kajkavski jezik doživljava svoju renesansu i bilo mi je lijepo biti dio te renesanse – kazao je Bosak.
– Rijetko se u našim filmovima čuje neki naš izvorni dijalekt, mislim tu na cijelu Zagrebačku županiju. Veseli nas što je film napokon gotov, a svi koji su sudjelovali odradili su odličan posao. Nadam se da će se u budućnosti takvi filmovi i dalje razvijati kako bi se osnažio i taj dio naše baštine – zaključila je producentica Mirta Puhlovski.
Uz ovaj dvadesetominutni igrani film, prikazan je i film o nositeljima kulturnog dobra koji su predstavili sebe i svoj rad na turopoljskom dijalektu.
