Piše: Mato Paviša
Samozatajan, uvijek u drugom planu, a tako su ga svi poštivali i voljeli.
Imam najbolje moguće susjede. Prekrasnog sunčanog ponedjeljka 9. studenog zaželio sam posjetiti meni susjedno groblje u Novom Čiču i bližu obitelj s “lampašom” pod rukom, makar je dan za posjete najdražima bio nedavno. I onda šok. Na pročelju zgrade ispred koje se ispraćaju preminuli, ugledao sam osmrtnicu. Još u petak 6. studenog preminuo mi je nakadašnji nogometni suigrač, osuđujem se kazati i prijatelj Stjepan Svekrić-Ari.
Ari je boje nogometnog kluba Dinamo Novo Čiče branio šezdesetih i sedamdesetih u vremenu kad su plavi dres nosili samo domaći dečki a ponos na tome im je bila jedina plaća. Uz prijateljstvo, zezanciju, bezbrižnost i veliku ljubav spram nogometa i mjesta u kojem su živjeli. Ari je bio oštar do boli, hrabar, neprelazan, znao je s loptom.. Nešto više o Stjepanu i nogometu iz tih davnih vremena može se pročitati u knjizi o Čičkom klubu pa i Ariju. Uspjeli smo ga pronači na fotografiji iz knjige na kojoj su: Ivan Zobić, Boris Petrina, Stjepan Mihac, Mato Paviša i Josip Đuksi-Čuki. Čuče: Ivan Paviša, Draško Svekrić, Branko Petrina i Stjepan Svekrić-Ari. Nažalost, čak petorica višu nisu među nama.
Nakon igračke karijere povukao se pomalo u osamu i posvetio se potpuno svojoj obitelji. Mir s tobom dragi Ari!
