Frane Ivković jedan je od utemeljitelja brojnih voćarskih udruga, zajednica i nekadašnji direktor Zavoda za voćarstvo. Projektirao je na tisuće hektara voćnjaka diljem bivše Jugoslavije, ali i po drugim zemljama, pa čak i u Iranu. Najveći dio nasada nalazi se mu se u okolici Ivanić-Grada. Jedan dio nasada jabuka u kojem mu se odvija i proizvodnja soka od jabuke koji se radi na potpuno prirodan način nalazi se u Mičevcu.
“Voćarstvo ne smije biti improvizacija, ono se mora raditi stručno, pametno, kontrolirano i jedino tako je moguće imati urod koji može biti dobar i pokriti troškove. Meni je 69 godina, ali imam i dalje želju nastaviti s ulaganjem u voćarstvo. U pregovorima sam kako bih pronašao strateškog partnera s kojim bih nastavio ulaganja – sadnju novih nasada jabuka, izgradnju hladnjače i proširenje proizvodnje soka od jabuke“, rekao je za Agrobiz Frane Ivković.
Njegove sugestije i kritike na račun države, propasti i kontinuiranog urušavanja hrvatskog voćarstva svi su godinama slušali, ali se, kako kaže, ništa bitno nije promijenilo tijekom više od dva desetljeća hrvatske samostalnosti.
“Struka je potpuno napustila selo. Sadi se i sije stihijski, bez plana i bez znanja, nemamo bilance ni istraživanja gdje je najbolje saditi koje voće i povrće. Zbog toga i imamo tako lošu poljoprivredu”, naglašava Ivković.
Ivković u svojim voćnjacima, od kojih su neki stari i više od 30 godina, proizvede oko dva milijuna kilograma jabuka, od čega oko 800.000 ide na tržište, a od ostataka proizvede i do 700.000 litara soka.
Propast hrvatske poljoprivrede
“Zajedno s kolegama projektirao sam 4776 hektara voćnjaka i podigao još 2300. Napisao sam 27 stručnih i sedam znanstvenih radova, ali mi ni danas nije jasno zbog čega smo dopustili da nam poljoprivreda propadne, a sela ostanu napuštena. Nadam se da ću dočekati da se ti negativni trendovi promijene”, kaže Ivković.
Danas trgovci jabuku kupuju gdje god žele, po jeftinim cijenama, staru jabuku koju druge zemlje izbacuju iz svojih skladišta. Naši voćari nemaju hladnjače i prisiljeni su već u berbi svoju robu dati trgovcima. Prošle godine voćari su dobili između 1,25 do maksimalno 1,6 kuna za kilogram jabuka, a neki nisu nikada ni naplatili svoju robu.
Kada se u obzir uzmu sve investicije i troškovi, cijena jednog kilograma prema njegovu izračunu bila je negdje oko 2,20 kuna, dakle većina voćara radila je ispod troška proizvodnje.
Kako pokrenuti proizvodnju?
Njegova formula je vrlo jasna: treba odmah i hitno osnivati proizvođačke organizacije, udruživati se, pokrenuti struku da izađe na teren i pomogne ljudima, dok bi institucije trebale pojednostaviti procedure, silne dokumentacije i sve ludosti koje sami poljoprivrednici ne razumiju i više ne stignu pratiti, dok birokrati to pravdaju nekim EU propisima i pravilima kako se nešto mora raditi.
“Od 10 krušaka u našim trgovinama samo je pola jedne domaće”
Za njegove voćnjake prije nekoliko godina bio je zainteresiran investitor iz Alžira, jedan od većih trgovaca voća i povrća u toj državi.
“I sad imam poziv za izvoz soka u Alžir, ali su količine male, a morao bih ga voziti preko luke Genove. Kontaktirali su me iz Kuvajta, Saudijske Arabije, brojnih EU zemalja, ali kad čujete koje količine oni traže, a radi se o najmanje pet kontejnera tjedno, odmah odustanete jer biste ispali smiješni s našim mizernim količinama.”
Osim mandarine, Hrvatska nema dovoljno proizvodnje za svoje potrebe ni u jednoj kategoriji voća. “Od deset krušaka u našim trgovinama, možda je samo polovica od jedne iz domaće proizvodnje, a sve je drugo iz uvoza”, ističe Ivković.
Savjet za mlade voćare
“Mladi koji nemaju novca, a imaju neku površinu, mogu ulagati u lješnjake jer za njima postoji odlična potražnja na europskom tržištu. Doduše treba se dugo čekati do prvog uroda.” Kaže kako je i kruška jako zanimljiva jer postiže dobru cijenu na tržištu, a u slučaju da se ne može prodati, od nje se može proizvoditi kvalitetna rakija koja je jako tražena i ima odličnu cijenu. “Treba nastaviti i s nasadima jabuka; trešnje i jagode su također zanimljive i može se na njima dobro zaraditi.”
Ulaganje u nasad jabuka na jednom hektaru s navodnjavanjem i zaštitnim mrežama košta do 50.000 eura. Povrat je negdje za 7 do 8 godina. Slično je ulaganje potrebno i za nasade krušaka, dok je za trešnju na otvorenom potrebno investirati od 25.000 do 28.000 eura po hektaru.
