Puno se toga igra u ovom gradu, naši se klubovi natječu u 24 različita sporta, na različitim razinama, ali hit je u ovom trenutku – rukomet! Ili bi trebao biti… Rukometaši Gorice igraju čudesnu sezonu, ali uz njih tu se kotrlja još jedna prekrasna priča, ona o ŽRK Udarniku!
Prekrasna je to priča već neko vrijeme, jer riječ je o klubu koji je uredan, posložen, ozbiljan, dokazano sjajan u radu s mladim rukometašicama, i sa seniorkama koje su uvijek bile tu negdje. Kao što su uvijek tu negdje i priče o eventualnom povijesnom iskoraku u prvoligaški svijet, koji se nikad ranije u Velikoj Gorici nije dogodio. Prilika se vreba već godinama, ali u postojećim okolnostima to dosad nije bilo realno. Ove sezone, međutim, možda bi se i moglo pretvoriti u realnost…
Rukometašice Udarnika, naime, u prvenstvo su ušle sa šest pobjeda, a savršena sezona prekinuta je u srijedu u Kupu protiv Sesveta. Pobjedu 33-24 odnijele su gošće, pokazavši tako da će Udarnik imati jako težak zadatak želi li ih preskočiti u prvenstvu. Sesvete su, naime, najveći rival u borbi za vrh tablice, na kojem je trenutačno baš Udarnik.
– Zadovoljna sam za sad, naravno da jesam. Klub je stao iza mene, sve što nam je bilo potrebno smo dobili. Iskreno, bilo je malo strepnje uoči početka sezone, jer iako nisam prvi put na klupi prve ekipe, ovo su bile moje prve pripreme, prvi prijelazni rok kojeg sam u cijelosti obavila sama. Ljeto je prošlo uz puno nervoze, zato sam se malo bojala tog početka sezone, hoće li sve biti spremno, ali rezultati govore da smo sve dobro odradili – govorila je trenerica Martina Vugrinović prije nego što je stiglo “otrežnjenje” protiv Sesveta.
– Tko zna, možda ćemo iz ovog poraza izvući i pouke, zbog njega biti bolji u prvenstvu…
Poželjela je i to Martina, trenerica koja je u toj funkciji prvi put bez onog prefiksa “v.d.”. U klubu je ključna operativka već godinama, a sad je u ruke dobila prvu ekipu, nakon što se umorila njezina prethodnica Ljiljana Ivaci. Popunila je ekipu tijekom ljeta, pri čemu je posebno dobro zvučala vijest o povratku Ele Bajkuše, domaće cure, u redove Udarnika.
– Ekipa je pomlađena, s nekoliko nas malo starijih, ali fokus je na curama iz podmlatka. Cure treniraju, ambiciozne su i talentirane, a mi ćemo im pokušati pomoći da što više napreduju – kaže Ela, koja je golom u zadnjim sekundama donijela pobjedu na dosad najtežem gostovanju u Umagu.
Nanizao je Udarnik u prvenstvu pobjede protiv Samobora, Umaga, Dugog Sela, Siska, Zameta 2 i opatijske Liburnije, a nakon što ovog vikenda odmore, prije prvenstvenog sudara sa Sesvetama igrat će još i protiv Trešnjevke u gostima i Senije doma. Sesvete u devetom kolu, naravno, bit će najveći izazov, pokazalo se to i ove srijede…
– Ova naša ekipa svojom je kvalitetom sasvim sigurno zaslužila biti u vrhu tablice, ali naravno da smo svjesni i snage Sesveta, koje drugu ligu igraju s praktički istom ekipom koja je lani igrala prvu. Međutim, dat ćemo sve od sebe, pokušati im parirati i biti najbolji što možemo biti – kaže trenerica Vugrinović.
Sjajan posao u klubu već tradicionalno rade i s mlađim kategorijama, a ove sezone ponovno u trećem rangu sudjeluje Udarnik II, ekipa koju čine cure rođene 2009. i kasnije, generacija koja je budućnost ovoga kluba. Tu su i selekcije U-16, U-14 i U-12, trenerica Ana Duvančić vodi mini rukomet… Drugim riječima, klub je ovo koji ispunjava sve kriterije da bude prvoligaš, prvi u ženskom rukometu u povijesti našega grada.
– S obzirom na sve što je ostalo iza nas posljednjih godina, Udarnik je na rukometnoj karti Hrvatske zauzeo jedno vrlo dobro mjesto, pogotovo s obzirom na uvjete. Žao mi je što nemamo još koji termin u većoj dvorani, ali i u ovim uvjetima koje imamo radimo odličan posao. Sigurno to može još bolje, ali zasad sve ide kako treba ići – govori Martina, čime je zapravo i prešla na temu Udarnika u prvoj ligi.
Točnije, na sve ono što nedostaje za takav iskorak.
– Prvoligaški klubovi definitivno ne mogu trenirati na pola dvorane. Niti jedan dan u tjednu. Mislim da to nije normalno ni za drugu ligu, da istovremeno imaš dva treninga na jednom terenu, to ne šalje dobru poruku ni o klubu, ni o gradu, ni o uvjetima… Kronično nam nedostaje dvorana, čekamo da se izgrade škole u Kurilovcu i na Plesu, ali vidjet ćemo hoće li se one prije izgraditi ili ćemo mi ući u prvu ligu. U svakom slučaju, nadam se da će se uvjeti za dvoranske sportove u našem gradu popraviti, jer nikome nije lako, nitko od klubova nema dovoljan broj termina. I svi jedva čekamo da se napravi dvorana, i to prava sportska dvorana, na ponos svih nas u gradu. Trenutačno, nažalost, to nije tako… – ističe očito trenerica Udarnika.
Od dvorane bi u slučaju kretanja u prvoligašku priču još važnije bile…
– Financije, naravno. Proračuni su javni, poznato je koliko tko dobiva od Zajednice sportskih udruga, i svatko tko pogleda u te tablice vidjet će da naš proračun ne pokriva ni trenutačne, a kamoli prvoligaške ambicije. Hvala Bogu, kroz natječaj Europskog socijalnog fonda na dvije godine smo poboljšali uvjete u školi rukometa i barem malo prodisali. Omogućili smo da određena djeca ne plaćaju članarinu, uz pomoć tih financijskih sredstava lakše je funkcionirati, pa veći dio našeg proračuna može ići na dvorane i druge potrebne stvari. Nadam se da će se u te dvije godine promijeniti i način na koji nas Zajednica prati, da će se financijsko stanje poboljšati, a kad bude tako, sami ćemo si omogućiti sve što nam treba – zaključila je Martina.
