Gasi svjetla, struja je skupa, pa nismo u Betlehemu…, ponavljao je otac tijekom djetinjstva toliko puta da se ta rečenica urezala u pamćenje i ostala na snazi sve do danas.
Krenuo je s tim toliko rano da je dječak koji je počeo gasiti svjetla iza sebe mislio da je Betlehem nekakva trgovina rasvjetnih tijela, a tek nešto kasnije stigla je spoznaja o čemu se zapravo radi, da je stvar zapravo biblijska jednako koliko i štedna…
I nekoliko desetljeća poslije, u jedno sivo jesensko jutro, opet smo se sjetili te rečenice. U trenucima dok smo šetali Ulicom Ruđera Boškovića, minutu nakon 10 sati, kad je kompletna ulična rasvjeta i dalje radila punom parom. Prošetali smo i okolnim ulicama i spoznali da je jedino ova ulica ovog jutra pretvorena u “mali Betlehem”.
Je li tome razlog sivilo ovog jutra, odnosno nečija pomisao da će pomoći ljudima ostavljanjem rasvjete ili je jednostavno netko zaboravio prebaciti mode “uključeno” na “isključeno” ostaje enigma, ali zato s ponosom možemo istaknuti kako je već nešto prije 11 netko u Elektri, ili gdje se već to radi, odlučio da je dosta Betlehema.
I ugasio rasvjetu.
