Proslaviti 47 obljetnicu rada nije mala stvar, čime god se bavili u životu. Međutim, sa svojih 69 godina na leđima i gotovo pet desetljeća rada u nogama, škarama i češljem u rukama naša sugrađanka Milena Komušar ne planira stati. Upravo je ovih dana, u svom salonu na adresi Slavka Kolara 10, u društvu nekolicine prijatelja i klijenata proslavila ovaj lijepi i veliki jubilej. Milena, najstarija frizerka u gradu, otkrila nam je kako je zapravo od malena znala što želi biti kada odraste.
– Ja sam stalno sebi radila frizure i već sam u četvrtom razredu osnovne škole, rekla da budem frizerka. Nakon završene frizerske škole, sa 17 godina počela sam raditi. Prvo sam bila u najmu u Kolodvorskoj ulici, a nakon dvije godine otvorila sam salon ovdje gdje sam i dan danas – govori nam Milena te dodaje kako je u svom dosadašnjem radnom vijeku doživjela brojne uspone i padove.
– Doživjela sam zaista svega. Do 1996. godine bilo je jako dobro, a onda nakon rata promet je počeo padati. Ponovno je s vremenom situacija na tržištu bila bolja i danas se ne mogu požaliti – dodaje.
Milena je od 2003. godine jedina radnica u salonu. Sve radi sama i to od 7 do 19 sati. Mnogi frizeri i frizerke mogu samo zavidjeti i diviti se ovoj neumornoj, još uvijek u punoj radnoj snazi strukovnoj kolegici koja brine o frizurama mnogih Velikogoričana.
No, da bi cijela ova priča bila još zanimljivija. Milena nije jedina frizerka u obitelji. Bio je to i njezin bivši pokojni suprug, a njihovim stopama krenuo je i sin Branko, koji je na kraju oženio Gordanu, pogađate, fizerka, i dobio sina pred kojim je također frizerska karijera.
– Sin je jedno vrijeme radio ovdje u salonu, no kada se oženio on i snaha otvorili su svoj salon. Često mu znam reći kako u pokretima dok šiša nalikuje na oca, ali samo on to ne primjećuje. Kada znam doći u salon i gledam kako radi frizuru, vidim da radi baš kao što je to radio njegov tata. A i zafrkava se s mušterijama i tu je šaljivu crtu povukao na njega – ističe Milena te dodaje kako se kod kuće, ipak o poslu, ne priča.
– Nitko ništa nikoga ne pita. Ja ne pitam njih, niti oni pitaju mene. Niti koliko ima posla niti koliko tko zaradi. Kod nas nema toga – govori nam Milena.
Prepoznatljivost u moru frizerskih salona u našem gradu, kako ističe, stekla je svojim trudom i radom. Ljudi prepoznaju kvalitetu njezina rad. Svakodnevno, ističe, ima i do 30 klijenata.
– Otkada smo doselili u Veliku Goricu, još davne 1975. godine moji su roditelji bili ovdje vjerni klijenti što znači da su bili zadovoljni uslugom. I ja sam se nekada šišao ovdje. Mogu reći da je Milena dio ovog grada i dio tradicije. Trudi se i radi i mislim da niti jedan klijent odavde nije izašao nezadovoljan – rekao nam je Laki koji je došao čestitati svojoj sugrađanki na dugogodišnjem uspjehu.
Sjeća se glavna akterica naše priče kako je nekada bilo iznimno puno posla.
– Nekada nije bilo frizerskih salona u okolnim selima, a u gradu ih je bilo svega nekoliko. Posla je bilo toliko da niti devetero ljudi koliko ih je tada radilo, nije stiglo sve odraditi – prisjeća se Milena koja je skromna kada ju pitamo koja je njena tajna ovako duge tradicije.
– Nema ništa posebno, samo rad i dobar odnos s klijentima – naglašava.
Ponosna na svoju dugogodišnju strukovnu kolegicu je i frizerka Štefa.
– Znamo se i družimo još od davne 1973. godine, ali ja sam sada u mirovini, a ona još radi. Bila su to lijepa vremena kada su se gorički frizeri međusobno više družili. Držali smo čak i posebne satove za učenike i to je sve bilo dobrovoljno. Svaki frizer je ‘dežurao’ na tjednoj bazi, a učenici bi nam dodatno dolazili na obuku. Ponosna sam jako na svoju kolegicu i prijateljicu. Drago mi je da je uspjela tolike godine, jer gotovo pet desetljeća rada u nogama, treba to izdržati. Mogu joj poželjeti, prije svega da bude zdrava te da još ovako nastavi dalje – kazala nam je Štefa.
Iako joj je po godinama i stažu mirovina odavno pokucala na vrata, Milena ne odustaje, ni ne pomišlja na mirovanje.
– Dok ima zdravlja, posla i mušterija radi ću i dalje – zaključuje Milena.
