Nacionalno gledajući, kvizaška scena u Hrvata godinama je bujala i do danas nabujala do značajnih razmjera. U svakom gradu organiziraju se kvizovi, u onim većima i po njih nekoliko, a u Zagrebu praktički svaki kvart ima neki svoj kvizaški “OK Corral”, na kojem se obračunavaju oni koji znaju. I oni koji, ima i toga, misle da znaju. Ili znaju da ne znaju, ali svejedno im je zabavno popiti cugu, natjecati se, nešto naučiti, podružiti se…
Lokalno gledajući, kvizaška scena u Goričana kroz godine je pokušavala privući sugrađane, koji često na slične zabavne večeri odlaze do metropole, pa se pritom često i mučila. Pamtimo i danas kvizove u Irish Pubu, zatim one u Vegosu, sve one pokušaje vrijedne i aktivne ekipe iz Goričkoga kluba mladih… Prije tri godine, međutim, stiglo je i pojačanje u goričkom kvizaškom svijetu. Mjesto radnje bio je kafić Alkar na Visokom brijegu, kultno mjesto za ljude iz ovoga goričkoga kvarta, a ideja je bila da se igra svake srijede. I prvo je trebalo smisliti ime.
– Čekaj, birc se zove Alkar, igra se u srijedu… Ma kviz se mora zvati “U sridu”.
I tako i bi. Autor ideje je Ivan Lajić, gorički umjetnik, pjesnik, pjevač, glumac… I voditelj ovoga kviza, jedan od onih koji to rade malo drukčije, na svoj način. Dovoljno govori činjenica da se Lajić za potrebe vođenja kviza preruši u svoj alter ego Oly Koji Vas Štuje I Voli, pa se u tu ulogu potpuno uživi… Odmorio se malo, i on, i organizatori, i igrači, a sad je došlo vrijeme ponovnog druženja.
Ljetna pauza je gotova, ekipa se već vratila u “alkarski đir” prošle srijede, a nastavlja se i večeras. Koncept je jasan i prilično jednostavan, pitanja su podijeljena u pet kategorija (povijest, opća kultura, sport, glazba, film i književnost), pitanja je 50, a sve skupa traje oko dva sata. Autori pitanja su gazda Marko Barunović, inače profesor povijesti i kroatologije, a pomaže mu i njegova zaručnica Iva Pavić, inače diplomirana ekonomistica.
“Šteta što ova mlada švedska aktivistica sa aspergerovim sindromom nije bila aktivna u moje školsko doba dok smo markirali naveliko. Izvlačili bismo se na nju, a ne na dr. Grubačić koja je jadna morala pisati ispričnice. Kako se zove ova nova đačka heroina koja puni novine svojom pojavom i zagovara čišći zrak, vodu, te slobodan petak u školama?”
“Da imam priliku da budem nešto drugo u životu, bila bih konj ili delfin, zbog njihove gracioznosti. Uostalom, po čemu se stil plivanja zove delfin ako nije po delfinu?!” Ovo je izjava jedne od ovogodišnjih kandidatkinja za predsjednika/icu naše države. Tko je ova kontroverzna profesorica talijanskog, latinskog i rimske književnosti?”
“Kako se zove pjevač koji ime dijeli s psom djevojčice Dorothy iz čarobnjaka iz Oza, a pobijedio 1990. u Zagrebu na Eurosongu?”
To su samo neka od pitanja koja se “vrte” tiekom tih dva sata. Za najbolje, naravno, na kraju svake vizaške večeri slijede i nagrade, najčešće vrlo originalne i – duhovite. Jedna od pobjedničkih ekipa tako je dobila cijelu jednu vreću krumpira… Pošteno su se, naravno, podijelili, pa se tjedan dana poslije opet ulovili u koštac s poviješću, sportom, općom kulturom, glazbom i filmom. Zato što je, kažu, zabavnije popiti piće uz kviz nego “u suho”…
